Autorica u ovom eseju iznosi svoje prilično složeno i bolno iskustvo s majkom za koju kaže da ju je gotovo uništila. Nikada nije mislila da će se majci ikada svidjeti, a prisjeća se kako joj je majka često govorila da je nepoželjna jer je došla nakon što je njezina majka na svijet donijela već troje djece.
Među najranijim sjećanjima koje čovjek budi, kao malo dijete, jest kada ode svojoj majci nadajući se malo ljubavi, a ona ga umjesto toga odgurne, govoreći mu da ide svom ocu. To je od tada duboko urezalo njegov život jer nije bilo ničega što je majka pokazala da bi mu posvetila pažnju i voljela ga.
Donosi i sliku s piknika, kada je imala tri godine kako drži nož, a majka ju je nemarno promatrala. Biste li vjerovali da nakon što je i sama postala majka, ne može shvatiti kako je njezina majka mogla dopustiti takvu situaciju? Autorica razotkriva da je majka uvijek željela biti u centru pažnje i da nikada nikome nije dosadila, pa ni svojoj djeci ako su dobivala više pažnje od nje.
Gospođina majka je u priči bila narcisoidna. Vjerovala je da je u životu ona glavna zvijezda, dok su njezina djeca imala svoje male uloge kao sporedni likovi ili statisti. Nerijetko je raspirivala sukobe ili manipulirala scenom samo da je svi gledaju.
Sjeća se slučajeva kada je majka iskrivila njegovu percepciju istine, kao nakon rješavanja obiteljskog psa, ostavljajući ga potpuno u neznanju što se zapravo događa.
Majka joj je umrla od raka pluća, a za autoricu, koju su godinama obuzimali tuga i bijes, trudila se biti dobra kći. Bez obzira na to koliko joj je mama bila bolesna i koliko je fizičke energije izgubila, njezina je mama i dalje bila žilav kolačić i na samrti je neprestano grdila autoricu zbog odluka koje je donijela u prošlosti.
Kad joj je majka umrla, autorica nije bila tužna i nije plakala tijekom sprovoda. Tek nekoliko mjeseci nakon što joj je majka umrla, počeli bi je obuzimati osjećaji slobode, ali uz to i ljutnja jer bi se konačno mogla prisjetiti svog života s majkom.
Suočavanje sa sjećanjima i emocijama bio je bolan proces koji je doveo do psihičkog kolapsa. Kćer je zanemarivala, nije htjela raditi, a njeno zdravstveno stanje se pogoršavalo. Čitatelj u tekstu naslućuje kako kontrola života od strane majke nad svojim životom uzrokuje nesposobnost postavljanja granica s drugima i tako vodi u nesretne veze i rat s vlastitom vrijednošću.
I iako je taj odnos s majkom bio opresivan, u ovom slučaju priča lagano skreće prema izlječenju. Udaje se za Duncana, koji joj je dao priliku da počne iznova i daleko od gađenja svoje majke.
Također govori kako je konačno počela odvajati svoju osobnost od smrti svoje majke. Umjesto da novac koji joj je majka ostavila koristi za kuhinju, upisala se na tečaj kreativnog pisanja koji ju je doveo do pisanja svog prvog romana – čina ponovnog preuzimanja kontrole nad svojim životom.
