Mina Lazarević ispričala je svojevremeno kako je otkrila da ima rak štitnjače. Poznata srpska glumica Mina Lazarević svojedobno je otkrila kako joj je dijagnosticiran rak štitnjače, a za to je krivila godinama nakupljeni stres. Ignorirala je znakove upozorenja, kako je rekla, koje je njezino tijelo pokazivalo dosta dugo vremena. – Svako ljudsko biće, bez iznimke, je ranjivo.
Budući da sam ekstrovert, nikada ne zatvaram svoj osjećaj i ne zadržavam stres u sebi.
I želim reći ljudima oko sebe kako moramo slušati svoja tijela i ne dopustiti da signali koje šalju prođu nezapaženo jer to može dovesti do povećanja, rekao je, prije nego što život postane previše žongliranje. Jednostavno nemate toliko vremena da se brinete o sebi i razmišljate”, rekla je glumica za K1 ‘Survivors’ gostujući u emisiji, dodajući da je u početku svoju dobrobit stavljala na zadnje mjesto.
Ignorirao sam znakove upozorenja koje mi je tijelo davalo, bez veze s time što nisam bio svjestan zdravlja, što nisam rješavao problem. Nažalost, naslijedio sam gen od bake i mame koje su najčešće potrebe svojih rođaka stavljale ispred svojih. Dolazi vrijeme kada akcija postaje neophodna. Isprva nisam znao da nešto nije u redu, da će biti potrebna operacija; Čak sam namjeravao i dalje nastupati.
Moćna štitnjača uzrokovala je sve nevolje. Ali čuo sam vijest da se moram podvrgnuti drugoj operaciji; neoplastika je bila zloćudna. Vratio sam se do svog automobila nakon otkrića i plakao; to se obično događa u takvim situacijama.
U takvim trenucima misli i dalje jure u kaos vaše glave, zbog čega se teško smiriti. Počinjete razmišljati o svojoj djeci i cijelom popisu obaveza koje još morate ispuniti. Nakon dijagnoze, Mina je odmah operirana, cijela je štitnjača bila kancerogena.
Bio je to, dakle, početak novih strepnji za glumicu pred kojom je čekala godina šutnje. – ‘Naravno, od operacije su mi glasnice bile u kvaru pa nisam uopće mogla govoriti, pa čak ni pjevati’, kad su mi liječnici zajamčili: ‘Gledat ćemo da rez bude što manji, tako da se ne primijeti,” uzvratio sam, “tako neka bude; samo pogledaj moje glasnice, one su moj život.” Govorio sam im da se nikad neću predati iako mi je glas bio beskoristan.
O tome godinama nikome nije rekao ni riječi: ipak bi se prisilio na razgovor i pjevanje. ‘Tako da sam konačno mogla normalno nastupati jer nisam htjela podleći takvom neuspjehu’, objašnjava Mina, koja je svoju bolest dugo tajila od članova obitelji. ‘Dovela sam se u situaciju u kojoj su ljudi, čak i djeca, bili zbunjeni zašto uvijek ne želim priznati operaciju kojoj sam bila podvrgnuta.
Na kraju sam došao do njih i rekao: Mama je operirana, ali ne brinite, bit će dobro. Možda se osjećam malo iscrpljeno ili mrzovoljno, i zato to morate znati. Djecu ne treba potpuno štititi od istine, ali ne vjerujem ni da ih kao malu djecu treba bombardirati detaljima. Umjesto toga, trebali biste riječima reći da mogu razumjeti što doživljavate.
