Pojavili su se dosad neispričani narativi iz doba Jugoslavije, koji su rasvijetlili manje poznate priče. Među njima je i hrabra priča o Slobodanu Peneziću Krcunu, usamljenom pojedincu koji se usudio prkositi slavnom državniku Josipu Brozu Titu, unatoč njegovom čvrstom stisku nad Jugoslavijom i izvanrednoj sposobnosti da okupi ogromno mnoštvo pod zastavom “bratstva i jedinstva”. Titova hvalevrijedna politika hipnotizirala je vođe iz raznih nacija, ostavljajući samo nekolicinu voljnih osporiti njegov autoritet. Krcun je ipak neustrašivo ustao i odlučno se protivio utjecajnom vođi.
Krcun, poznati pojedinac, utjelovljivao je suprotne ličnosti i atribute: bio je i revolucionarna sila koja je vitlala nezaustavljivim mačem i brižna očinska figura. Bio je glavni mozak zloglasnog Odjeljenja za zaštitu srpskog naroda, boemski vojnik vođen dubokim emocijama. Krcun je prigrlio i komunističke ideale i dašak nacionalizma, ali je njegova nepokolebljiva odanost ostala čvrsto ukorijenjena u Srbiji. Tragično, 6. studenoga 1964. Krcun je prerano stradao u prometnoj nesreći na Ibarskoj magistrali u Šopiću kod Lazarevca. Unatoč upornim glasinama o lažnoj igri, nikada se nisu pojavili nikakvi konkretni dokazi koji bi potkrijepili ove optužbe. Unatoč tome, čak i nakon gotovo šest desetljeća, i dalje se šuška o zavjeri. Kako se nagađa, atentat je navodno orkestrirao dugogodišnji predsjednik Josip Broz Tito zbog Krcunove nepokolebljive odanosti srpskom narodu. Usred ratnog meteža, Krcun je preuzeo brojne uloge, uključujući partizanskog komesara, utemeljitelja srpske službe sigurnosti, ministra policije, potpredsjednika i na kraju predsjednika srpske vlade.
Penezićeva životna putanja i dalje je relevantna jer pruža dragocjeno razumijevanje uključenosti Srbije u Drugi svjetski rat i kasniju uspostavu onoga što je naširoko poznato kao Titova Jugoslavija. Krcun je odigrao presudnu ulogu u razbijanju preostalih kvislinških frakcija i četničkih snaga, gušenju ustanaka, a potom i obračunu sa simpatizerima Informbiroa. Kao čelnik Ozne, a kasnije i Ministarstva unutarnjih poslova u Srbiji, njegov je doprinos bio vrlo značajan.
