Vrlo značajna jugoslavenska ikona Vlado Kalember već godinama važi za velikog zavodnika u javnoj slici Balkana. Postao je jedan od brzih favorita među ženama u to vrijeme; bez talenta, parira mu samo nedostatak ljepote.
Bio je vodeći vokal vrlo poznate grupe “Silver Wings”, surađujući s nekima od najznačajnijih umjetnika tog vremena. Sve to, a ljudi još uvijek ne znaju kako on izgleda.
I sada radi i zadržao je svoj stil kroz sve ove godine rada. Vlado Kalember pokazao se kao značajan revitalizator glazbene scene cijele regije. Karijeru je započeo kao vrlo mlad u prvoj polovici 1970-ih, a sredinom 80-ih već je postao vrlo popularan.
Godine 1978. postaje pjevač ansambla “Srebrna krila”, a do danas se kao hitovi pamte pjesme koje je tada snimio, među kojima su duet s Lepom Brenom – “Jugoslovenka”, kao i “Vino”.
“Zakuni se na ljubav”, “Prva noć s njom”, “Nisam kockar” i “Otkad si otišao”. Nekad je bio jedan od najatraktivnijih ljudi na ovim prostorima, a sve ove godine kasnije i dalje ima onaj osmijeh koji biste svugdje prepoznali. Vlado danas puni 70 godina, što je poprilično iznenađujuća brojka kad se pogleda koliko još izgleda mlado.
Rođen je u Strumici 26. travnja 1953. Unatoč tome što ga je tisak zauvijek etiketirao kao neženju, Vlado se 2006. oženio znatno mlađom ženom od sebe, violončelisticom Annom Rutzner. Imaju zajedničkog sina Dariana. Nakon osam godina braka, par je odlučio prekinuti vezu.
Običaji konzumiranja kave uvelike se razlikuju među narodima, ali danas je u većini mjesta postalo uobičajeno uz šalicu kave poslužiti i čašu vode. Ima mjesta gdje ova praksa ne vrijedi, a ako netko uz kavu traži vodu, to je siguran znak da će račun biti na njegovom teretu. Iako se praksa “poželjnog ispijanja kave” pojavila već u 16. stoljeću i odmah su je objeručke prihvatili i Turci i Grci, u zapadnoj je Europi pravo priznanje dobila tek krajem 19. stoljeća.
Ta čaša vode koja je poslužena uz kavu i uz nju nikada nije bila za piće. Mnoge su žene u tom razdoblju izrazile određeno nezadovoljstvo žlicom koja se koristila u procesu miješanja šećera s kavom. Nije im baš izgledalo dobro jer su otkrili da je žlica prljava, prekrivena pjenom; stoga je praksa bila da se stavlja na rub pladnja. Većina ga je smatrala neotesanim i nepročišćenim.
