Incest je stvarnost u novije vrijeme i ima tešku ruku na pogođenim obiteljima. Kao što je slučaj s obitelji koju treba promatrati, a koja je godinama bila uključena u unutarobiteljske odnose. Takvi odnosi stvaraju gađenje i odbojnost u emocionalnoj ljudskoj psihi, a povijesno su bili prilično česti.
Treba razmisliti o ponovnim rođenjima u istoj skupini bliskih srodnika. Povijesni zapisi pokazuju da su takve rodbinske veze bile uobičajena pojava čak i među višim društvenim klasama, koje su uključivale vladajuće elite i bogate obitelji, kao iu ruralnim područjima.
Obitelj Whitaker trenutno ili prije, koju čine Lorjen, Rai, Timi i drugi srodni članovi, prolazi kroz teške životne situacije i psihološke probleme koji proizvode zbunjenost i dezorijentiranost.
.
U podcastu mu se pridružio redatelj dokumentaraca koji je podijelio svoja iskustva s obitelji Whitaker i njihovim čudnim obiteljskim okupljanjem na kojem su se svi ponašali bizarno. Na primjer, u jednom trenutku tijekom događaja dotični rođak samo iznenada vikne i trkne, a hlače mu padnu dolje, naglašavajući potrebu za policijskim nadzorom prilikom budućih posjeta. Poznato je da se obitelj Whitaker međusobno vjenčavala tijekom dugih generacija, stvarajući ogromne kognitivne probleme i probleme s govorom za mnoge.
Ray Whitaker se bori verbalno, birajući izražavanje gunđanjem i lajanjem umjesto govorom. U tijeku su nagađanja o njegovoj mogućoj dijagnozi neverbalnog autizma treće razine. Dodatno komplicirano obiteljskim odnosom koji proizlazi iz braka blizanaca s njihovim prvim rođakom, vjerojatnost atipičnih genetskih poremećaja znatno je povećana. Vjerojatnost atipičnih genetskih poremećaja znatno je povećana ovim genetskim odnosom.
prema dr. Alexu Praysonu iz Nacionalnog vijeća za rehabilitacijsko obrazovanje, krvno-srodničke zajednice mogu povećati vjerojatnost prijenosa DNK povezane s autizmom i srodnim stanjima. u svom je istraživanju Prayson uočio zapanjujuću vezu između abnormalnosti mozga kod osoba s autizmom i onih koji su pogođeni poremećajima u obitelji. štoviše, istraživanje oslikavanja mozga pokazalo je da djeca s ovim genetskim poremećajima prisutnima u ranoj dobi imaju jasne promjene u strukturi mozga u usporedbi sa svojim neurotipskim vršnjacima.
Ray nikada ne govori, ali uspijeva savršeno dobro prenijeti svoje odgovore gestama, izrazima lica, gunđanjem i lajanjem. Na primjer, kada ga pitaju o svom obroku, pokazat će sendvič, ili kada ga pitaju o mrtvom bratu, pokazat će prema grobu.
Ti mu načini omogućuju da jasno artikulira svoje misli i razumije pitanja upućena njemu, u slučaju da navodno ima poteškoća s govorom. Osobe s autizmom ili ADHD-om često koriste tehnike poznate kao “stimming” kako bi pomogle u kontroli senzorskog unosa.
