U ovom članku donosimo jednu nostalgičnu temu – jugoslavenski nogomet. Prije raspada nacije jugoslavenska reprezentacija zauzimala je istaknuto mjesto u svjetskoj nogometnoj eliti. Nažalost, izbijanje rata naglo je zaustavilo svaki napredak i potencijal.
Nedavna izjava Predraga Pašića, bivše jugoslavenske nogometne zvijezde i člana slavne zlatne generacije na Mediteranskim igrama 1979. godine, izazvala je veliku buru. Podrijetlom iz Sarajeva, Pašić se prvo proslavio u istoimenom klubu, gdje se vrlo brzo etablirao kao najbolji igrač prvenstva SFRJ. Kasnije je igrao i za Stuttgart i za München 1860, a imao je privilegiju predstavljati Jugoslaviju na Olimpijskim igrama 1979., kao i reprezentaciju SFRJ. Unatoč svom srpskom podrijetlu, Pašić se ne izjašnjava samo kao Srbin, već otvoreno govori o svojoj nacionalnosti. Tijekom svoje karijere Pašić je imao priliku pokazati svoje vještine za tri različita tima – Sarajevo, Stuttgart i München 1860.
Najzapaženije uspjehe postigao je dok je nosio bordo-bijeli dres. U sezoni 1984./85. doveo je Sarajevo do naslova prvaka i dobio je priznanje za najboljeg igrača jugoslavenskog prvenstva. Predrag Pašić, koji će uskoro napuniti 66 godina, poznat je po trijumfalnom nastupu sa Sarajevom u sezoni 1984/85. Slovio je za najboljeg nogometaša tadašnjeg prvenstva SFRJ. Unatoč blistavoj karijeri, Pašić je otkrio da mu se želja da dođe u Crvenu zvezdu nikada nije ostvarila.
Nažalost, moji snovi iz djetinjstva nikada nisu ostvareni. U mladosti sam mukotrpno skupljao kolekciju raznih prikaza Džajića, pomno proučavao svaki njegov pokret i trudio se ugledati na njega koliko sam mogao. Bez sumnje, Džaja je imao dubok utjecaj na moj pristup igri, a upravo mi je tim sličnostima posredno pomogao da postanem istaknuti igrač sa svojim jedinstvenim stilom. Iako ne mogu sa sigurnošću tvrditi koliko sam mogao rasti, neosporno je da bi mi oblačenje dresa Crvene zvezde dalo veće šanse za uspjeh u odnosu na vrijeme provedeno u Sarajevu. Bez mog znanja u to vrijeme, direktiva je nalagala da se sarajevska administracija mora pridržavati direktiva gradonačelnika.
Kao rezultat toga, gradonačelnik je bio dužan ispuniti moje zahtjeve, što je dovelo do najvećeg transfera u povijesti kluba, koji je premašio čak i potpisivanje Safeta Sušića. Ugovorom sam dobio prostran stan od 100 kvadrata, poslovni prostor, automobil i 200.000 maraka. Zanimljivo, Predrag Pašić nedavno je ostao bez doma u Sarajevu, jer su mu gradske vlasti oduzele stan, pa je ostao bez krova nad glavom. Ovo nemilo iskustvo podijelio je za Glas Srpske. Važno je napomenuti da iako mi je galeriju povjerio grad, nikada nisam polagao pravo na vlasništvo.
34 godine sam ga koristio s najvećim oprezom. Šansa se ukazala nakon pobjede Sarajeva kao prvaka Jugoslavije 1985. godine, pa su brojni cijenjeni klubovi izrazili želju da me angažiraju. Nažalost, zbog financijskih ograničenja, Sarajevo me nije moglo zadržati na brodu. No, smislili su rješenje koje mi je omogućilo da ustrajem u odjevanju slavnog bordo dresa. Usred ovih okolnosti, Alkalaj je smijenjen kao zakoniti vlasnik, prema nedavnom dekretu u kojem se navodi da nepotraživana imovina automatski postaje vlasništvo općine.
Kroz iznošenje uvjerljivih dokaza, uspješno sam sudu dokazao da je Alkalaj zadržao vlasništvo nad prostorom, što je rezultiralo pravom vraćanjem galerije njemu. Slijedom toga, nastavio sam koristiti prostor kako sam namjeravao. Nažalost, bez mog znanja odvijao se nezakoniti postupak, uz falsificirane dokaze i argumente, koji je na kraju kulminirao presudom kojom je prostor proglašen vlasništvom Općine Centar. Kao dodatak ionako mučnoj situaciji, neočekivano sam bio opterećen zahtjevom za retroaktivnim plaćanjem najamnine u razdoblju od pet godina, unatoč nepostojanju bilo kakve potkrepljujuće dokumentacije ili osnove.
U doista nevjerojatnom spletu događaja, sudski vještak je uspio doći do zaključka da sam dužan lokalnoj samoupravi vrtoglavih 186.000 konvertibilnih maraka. Važno je naglasiti da ne postoji nikakav ugovorni sporazum, faktura ili prethodno upozorenje koje bi potkrijepilo ovu tvrdnju. Da stvar bude još veća, moj stan, koji sam kupio svojim teško zarađenim novcem nakon rata, je zaplijenjen, ostavljajući moju ženu i mene bez mjesta koje bismo mogli nazvati domom. Vrijedno je spomenuti da se ova nesretna odluka o oduzimanju moje druge imovine poklopila s godišnjicom moje pobjede u prvenstvu Jugoslavije, što je možda doprinijelo zabuni.
Važno je napomenuti da je još 1992. godine ovaj stan bio u vlasništvu moje bivše supruge, koja je tu odlučila živjeti s našom djecom. Tijekom gostovanja u podcastu “Balkanska pravila” Pašić je iskoristio priliku da progovori o vlastitoj nacionalnosti. No, ne poistovjećujem se s nekom specifičnom nacionalnošću, niti imam ikakve sklonosti prema tome. Sa ponosom se izjašnjavam kao Bosanac i Hercegovac, pravoslavne vjere. Na pitanje o mom tobožnjem srpskom identitetu, jednostavno kažem da nemam veze ni rodbine u Srbiji. Nadalje, moram naglasiti da, iako gajim duboku naklonost i prema Srbiji i prema Hrvatskoj, moj pravi identitet leži u tome što sam Bosanac i Hercegovac, posebno privržen pravoslavnoj vjeri.
Nažalost, format moje izjave onemogućava moju sposobnost da cijelim srcem prigrlim svoje bosansko naslijeđe uz svoju pravoslavnu vjeru. S obzirom da su mi oba roditelja sljedbenici pravoslavlja, ne mogu raskinuti veze sa svojim porijeklom, iako se ponosno izjašnjavam kao Bosanac i Hercegovac.
