Tuga u Plavu – prerani odlazak Besima Muminovića potresao Sandžak i dijasporu
U nedjelju, 19. oktobra 2025. godine, grad Plav u Sandžaku zavijen je u crno. Vijest o pogibiji Besima Muminovića, mladog čovjeka u 29. godini života, raširila se brzinom munje, donoseći nevjericu, bol i suze svima koji su ga poznavali. Njegova smrt, rezultat teške saobraćajne nesreće, duboko je potresla porodicu, prijatelje i zajednicu — kako u rodnom kraju, tako i u dijaspori.
Za ljude koji su poznavali Besima, njegov odlazak nije samo gubitak jednog života, već i simbol nestanka dobrote, mladalačke energije i porodične topline koja ga je krasila. Mnogi su ga opisivali kao iskrenog, vedrog i uvijek spremnog da pomogne drugima. Zato nije iznenađenje što je vijest o njegovoj smrti izazvala duboku tugu i osjećaj praznine koji se teško može riječima opisati.
Tragičan događaj i prve reakcije
Prema informacijama koje su potvrđene u nedjelju uvečer, Besim (Rasima) Muminović izgubio je život u saobraćajnoj nesreći čije se okolnosti još uvijek rasvjetljavaju. Iako su detalji nezgode ograničeni, jasno je da je riječ o tragediji koja je izbrisala jedan mladi život, prekinuvši snove i planove koji su tek trebali da se ostvare.
Ubrzo nakon što je vijest objavljena, društvene mreže i lokalni portali ispunile su poruke saučešća, tuge i nevjerice. Ljudi iz različitih krajeva Sandžaka, ali i iz dijaspore, prisjećali su se zajedničkih trenutaka s Besimom – od školskih dana, sportskih aktivnosti, pa sve do druženja u krugu porodice i prijatelja.
„Teško je pronaći riječi koje bi opisale tugu. Otišao je neko ko je uvijek donosio osmijeh svima oko sebe,” napisao je jedan od njegovih prijatelja na društvenim mrežama.
Njegova smrt podsjetila je mnoge koliko je život nepredvidiv i prolazan, ali i koliko je svaka zajednica povezana u trenucima bola. Plav, koji je inače poznat po zajedništvu i toplini svojih ljudi, tih dana je stao – u tišini i suzama.
Porodica i najbliži u suzama
Najdublju tugu, naravno, nosi porodica Muminović. Otac Rasim, majka Jasmina, brat Bernad, sestre Bisera i Belma sa svojim porodicama, suočeni su s gubitkom koji se ne može ničim nadoknaditi.
U poruci koju je porodica objavila povodom tragičnog događaja stoji citat iz Kur’ana:
“Inna lillahi wa inna ilayhi raji’un – Svi smo Allahovi i Allahu dž.š. se vraćamo.”
Ove riječi, koje muslimani izgovaraju u trenucima tuge i smrti, nose duboku poruku vječnog povratka i Božije volje, podsjećajući da je svaki život samo prolazna stanica na putu ka vječnosti.
Besim je bio poznat kao posvećen sin i pažljiv brat, osoba koja je svojom toplinom okupljala porodicu i prijatelje. Njegova dobrodušnost i osjećaj odgovornosti učinili su ga omiljenim među svima koji su ga poznavali. U sjećanjima će ostati kao neko ko je živio skromno, ali srcem bogato, uvijek spreman pružiti ruku podrške i osmijeh razumijevanja.
Zdravoglava i oproštaj
Porodica i prijatelji najavili su da će zdravoglava (komemorativno okupljanje i učenje dova za umrlog) biti održana u utorak, 21. oktobra 2025. godine, u periodu od 16 do 23 sata, u Ali-pašinoj džamiji u Astoriji. Očekuje se prisustvo brojnih članova zajednice, prijatelja i rođaka, ne samo iz Sandžaka već i iz dijaspore, gdje mnogi Muminovići i njihovi poznanici žive i rade.
Detalji o dženazi bit će objavljeni naknadno, ali već sada se zna da će se ispraćaj Besima Muminovića odvijati uz veliko poštovanje, dostojanstvo i molitvu.
Zdravoglava je, po islamskoj tradiciji, prilika da se porodica i zajednica zajedno pomole za dušu umrlog, ali i da se podsjete na vrijednost zajedništva i međusobne podrške. Takvi trenuci pokazuju koliko je duhovna povezanost važna u suočavanju s tugom.
Besimov lik i trag koji je ostavio
Ljudi koji su poznavali Besima kažu da je bio osoba rijetke dobrote i vedrog duha. Njegova priroda zračila je pozitivnošću i iskrenošću, a osmijeh kojim je pristupao svima bio je zarazan. Bio je, kako su mnogi opisali, “onaj koji zna saslušati, razumjeti i pomoći, bez obzira na to koliko mu bilo teško.”
Njegovi prijatelji ističu nekoliko osobina koje su ga činile posebnim:
-
Iskrenost: uvijek je govorio otvoreno, ali s poštovanjem.
-
Dobrota: nije poznavao granice kada je trebalo pomoći drugima.
-
Skromnost: i pored svojih uspjeha, ostao je ponizan i jednostavan.
-
Vjera: njegov život bio je prožet vjerom, moralom i zahvalnošću.
U svakom pogledu, bio je primjer mladog čovjeka koji je znao kako čuvati porodične vrijednosti i međuljudske odnose. Zato njegov odlazak ostavlja prazninu ne samo u krugu porodice, već i u srcima mnogih koji su ga susreli makar i jednom.
Zajednica ujedinjena u bolu
Plav i čitav Sandžak pokazali su da zajedništvo i empatija i dalje žive među ljudima. Od trenutka kada je vijest objavljena, mnogi su ponudili pomoć porodici – bilo kroz riječi podrške, donacije, ili jednostavno prisustvom i molitvom.
U džamijama širom regije proučene su dove za rahmet duši Besima Muminovića, a imami su u svojim hutbama podsjetili vjernike na važnost saosjećanja i međusobnog pomaganja u trenucima gubitka.
Ovakvi trenuci, koliko god teški bili, ponovo pokažu snagu zajednice. Ljudi su dolazili iz različitih krajeva – Novi Pazar, Rožaje, Tutin, Berane, Gusinje – da bi izrazili saučešće. Zajednička bol spojila je i one koji se dugo nisu vidjeli, a tuga je istovremeno postala i podsjetnik na ono najvažnije: vrijednost života i ljubavi prema bližnjima.
Simbolika i duhovna poruka
Smrt mladog čovjeka uvijek donosi duboka pitanja o smislu i prolaznosti. U islamskoj tradiciji, gubitak se posmatra ne samo kao kraj, već i kao početak novog života u vječnosti. Riječi “Inna lillahi wa inna ilayhi raji’un” odjekuju kao utjeha, ali i kao podsjetnik da je svaka duša Božija emanacija i da se Njemu vraća.
U tom kontekstu, mnogi su govorili da će Besimova duša nastaviti živjeti kroz sjećanja i dobra djela koja je ostavio iza sebe. Njegov osmijeh, njegova blagost i njegova dobra djela ostat će upisana u srcima onih koji su ga voljeli.
„Neki ljudi odu prerano, ali njihova svjetlost nastavi da sija kroz ljubav koju su širili.”
Smrt Besima Muminovića nije samo porodična tragedija – to je događaj koji je dotakao čitavu zajednicu. Njegov prerani odlazak podsjetnik je koliko je život krhak, ali i koliko je ljubav i podrška među ljudima važna kada nas zadesi tuga.
U trenucima kada riječi postaju suviše male da izraze bol, zajedništvo, molitva i sjećanje postaju najveći izraz ljubavi i poštovanja.
Porodica Muminović i svi koji su poznavali Besima nose težak teret gubitka, ali istovremeno i ponos što su imali priliku dijeliti život s njim, makar i kratko. Njegova dobrodušnost, vjera i osmijeh ostat će svjetionik svima koji vjeruju u dobrotu i ljudskost.
Na kraju, jedina utjeha ostaje u vjeri i sjećanju:
“Neka mu Milostivi Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici snagu da izdrži bol gubitka.”
Tako se grad Plav, kroz suze i molitvu, oprašta od svog sina – Besima Muminovića, mladića čije je ime postalo simbol dobrote i čiste duše. Njegov život, iako kratak, bio je ispunjen ljubavlju i poštovanjem, a sjećanje na njega živjeće dugo, u srcima svih koji su ga voljeli.
