Prije nego što je otišla u glazbene vode i stekla popularnost u regiji, Aleksandra Prijović živjela je sasvim običnim životom, poput svih njezinih vršnjaka, u hrvatskom gradu Belom Manastiru. Unatoč nezavršenoj srednjoj školi, Aleksandra se pokazala kao uzorna učenica Osnovne škole “Dr. Franjo Tuđman”, čime je dobila priliku sudjelovati na školskom natjecanju iz hrvatskog jezika tijekom osmog razreda. U 2010. godini Aleksandra je osigurala peto mjesto, o čemu svjedoči i fotografija do koje smo došli, s impresivnih 50 bodova. Nažalost, taj broj nije joj bio dovoljan za prolazak na županijsko natjecanje na kojem su mogli sudjelovati samo prvoplasirani učenici sedmih i osmih razreda.
Unatoč tome što je bila odlična učenica, Aleksandra se nakon završene osnovne škole odlučila upisati u Drugu gimnaziju “Beli Manastir”. Upisala je smjer hotelijerstvo i turizam, ali nažalost nije završila smjer. Aleksandra je uspjela završiti tri od četiri obavezna razreda.
“Upisala sam drugi razred srednje škole i bez prekida završila tri razreda, ali nisam uspjela završiti četvrti. Život me odveo u drugom smjeru. Ostvarenje mog životnog sna da pjevam bilo je prioritet u odnosu na sve ostalo, uključujući Moje obrazovanje. Često sam putovao u Beograd na natjecanje talenata ‘Zvezde Granda’, zbog čega sam zanemario učenje. Nisam ponosan što mogu priznati da nisam uspio završiti četvrti razred i duboko žalim zbog toga. Međutim, Odlučna sam u namjeri da završim svoje školovanje”, rekla je Aleksandra u izjavi za lokalne medije.
Naša ekipa je imala priliku posjetiti Beli Manastir i prateću školu. Tijekom našeg posjeta doznali smo da je Prija, učenica koja želi postati pjevačica, bila žrtva vršnjačkog nasilja. Nažalost, jedan od zaposlenika koje smo zatekli tijekom našeg posjeta odbio je razgovarati s nama za naš list. “Ne mogu se sjetiti osobe koju spominjete jer je ova ustanova “Dr. OŠ Franje Tuđmana“, kratko je rekao dok je osiguravao vrata obrazovne ustanove.
Tijekom našeg posjeta imali smo priliku upoznati neke od Priyinih prijatelja iz djetinjstva. Izrazili su neizmjerni ponos njezinim postignućima i time što je stekla opću afirmaciju unatoč nedaćama s kojima se kao djevojčica suočavala zbog vršnjačkog nasilja.
Aleksandra i ja smo se kao dijete često družile iako je ona bila godinu dana starija od mene. Prošlo je više od godinu dana otkako smo se zadnji put vidjeli, za vrijeme mog odmora u okolici. Aleksandra je izuzetna mlada žena koja je uvijek zračila vedrinom i pozitivom, bez obzira na okolnosti. Dok su je jedni kritizirali zbog ove osobine, drugi su joj se zbog nje divili. Tijekom našeg razgovora naš sugovornik je izrazio ponos Aleksandrinim uspjehom i popularnošću, budući da je odrasla među nama.
