Povrijeđena radnica ostala bez posla nakon nesreće u restoranu
U restoranu “Kod Ramadana” u Ključu dogodila se nesreća u kojoj je povrijeđena radnica Međić Delva, a cijeli slučaj izazvao je ogorčenje zbog načina na koji je poslodavac postupio nakon nesreće.

Povrijeđena radnica ostala bez posla nakon nesreće u restoranu „Kod Ramadana“ — priča o nepravdi i sistemskom problemu

U malim sredinama vijesti brzo putuju, a kada se radi o ljudskoj nesreći i nepravednom postupanju — reakcije su često burne. Nedavni slučaj iz Ključa, u kojem je radnica Delva Međić povrijeđena na radnom mjestu, a zatim ostala bez posla i bez osnovnih prava, probudio je veliko ogorčenje javnosti. Ovaj događaj nije samo individualna tragedija — on ukazuje na dublje i teže probleme u zaštiti radničkih prava, primjeni ugovora na određeno i etici poslodavaca.

U nastavku donosim detaljnu, humaniziranu i analitičku obradu slučaja: hronologiju događaja, posljedice za povrijeđenu, pravne i moralne aspekte postupanja poslodavca, te šira pitanja koja ovaj incident otvara za zajednicu i institucije.

Šta se tačno desilo?

Prema dostupnim informacijama i izjavama same Delve, sve se dogodilo 2. septembra tokom radne smjene. Delva je bila zaposlena u restoranu „Kod Ramadana“ na ugovor na određeno koji je trajao od 22. marta 2025. do 9. septembra 2025.

Opis događaja:

• Dok je obavljala poslove čišćenja u drugoj smjeni, pod je bio mokar zbog otkuhavanja posuđa.

• Prilikom traženja salavete izgubila je ravnotežu i pala, pri čemu je povrijedila kuk.

• Pošto je povreda nastala na radnom mjestu, sin vlasnice ju je odvezao do Hitne pomoći, gdje joj se pridružio i suprug.

Svi ovi podaci pokazuju da se radi o slučaju povrede na radu — događaju koji bi, po svakoj praksi, trebao pokrenuti određen skup radnji poslodavca: evidenciju nesreće, prijavu nadležnim organima (ukoliko procedura to zahtijeva), pomoć radnici oko bolovanja i, što je najbitnije, osiguranje da radnica ne ostane bez prava za vrijeme liječenja.

Reakcija poslodavca i ono što je uslijedilo

Iako je vlasnica bila na godišnjem odmoru u trenutku nesreće, telefonski je obećala da će se stvari riješiti po njenom povratku. Takvo obećanje donekle smiruje, ali ono što je uslijedilo rasplamsalo je nezadovoljstvo:

• Po povratku sa odmora, umjesto pomoći oko administracije za bolovanje, vlasnica je suprugu povrijeđene uručila otkaz uz obrazloženje da je istekao ugovor na određeno.

• Delva tvrdi da nije potpisala nikakav otkaz, a ostala je bez prava na liječenje i osiguranje.

Ovdje se pojavljuju ključna pitanja koja traže pojašnjenje i, ako je tačno, hitnu reakciju nadležnih organa:

1. Da li je poslodavac imao obavezu prijaviti nesreću na radu i obezbijediti radnici pristup bolovanju i zdravstvenom osiguranju?

2. Je li poslodavac zloupotrijebio činjenicu da je ugovor na određeno pred istekom kako bi izbjegao troškove i obaveze?

3. Koji su mehanizmi zaštite radnika u takvim situacijama i zašto nijedna nadležna institucija još nije reagovala javno?

Posljedice za Delvu — lični i pravni aspekt

Posljedice su direktne i teške: Delva je ostala bez posla, bez osiguranja i bez sredstava za liječenje u trenutku kada je najpotrebnije. Ovo nije samo finansijski udarac — to je i psihološka trauma. Kada se jedna radnica povrijedi na radnom mjestu, očekuje se elementarna humanost i odgovornost poslodavca. U ovom slučaju, ponašanje vlasnice ostavlja dojam nebrige i pokušaja da se formalnim trikom izbjegnu odgovornosti.

Pravni aspekti koje treba razmotriti:

• Radni ugovor na određeno ne oslobađa poslodavca obaveze da postupi u skladu sa zakonom u slučaju povrede na radu.

• Prekid radnog odnosa u periodu kada radnica treba bolovanje i liječenje može predstavljati kršenje radnih prava, naročito ako je otkaz uručen pod sumnjivim okolnostima.

• Postoji potreba da nadležne inspekcije rada i zdravstveni organi ispitaju slučaj i utvrde je li došlo do prekršaja ili zanemarivanja obaveza.

Šira slika: sistemski problemi koji su isplivali na površinu

Iako je slučaj individualan, on jasno oslikava sistemske slabosti:

• Neadekvatna zaštita radnika na ugovorima na određeno — poslodavci ponekad instrumentalizuju krajnje datume ugovora kako bi izbjegli obaveze koje bi slijedile u slučaju povrede.

• Nedostatak inspekcijskog nadzora — ako institucije ne reaguju promptno, poslodavci bivaju ohrabreni da zanemaruju obaveze.

• Slaba svijest o radničkim pravima među zaposlenima, posebno u malim preduzećima i ugostiteljstvu, gdje je stopa neformalne prakse često veća.

• Moralna obaveza poslodavca — ne postoji samo pravna, već i etička odgovornost da se povrijeđenom radniku omogući neophodna pomoć.

Reakcija zajednice i očekivanja od institucija

Slučaj je izazvao pažnju građana Ključa i šire. Javni interes često pritisne nadležne da postupaju brže i transparentnije. U ovakvim situacijama građani priželjkuju konkretne korake:

• brz i javni odgovor inspekcije rada,

• provjeru pravilnosti postupanja poslodavca,

• osiguranje hitne medicinske pomoći i prava na bolovanje za Delvu,

• eventualno pokretanje prekršajnog ili upravnog postupka kada se utvrde propusti.

 Apel

Priča Delve Međić nije samo još jedna vijest — to je opomena. Ona nas podsjeća koliko su radnička prava krhka ako nemaju čvrst pravni okvir i efikasan nadzor. Ostavljanjem povrijeđene radnice bez posla i prava, poslodavac nije samo prekršio zakon (ako se dokaže), već je pokazao i duboki nedostatak empatije.

Na kraju, nekoliko jasnih poruka koje proizlaze iz ovog slučaja:

• Institucije moraju reagovati: inspekcija rada i zdravstveni organi trebaju hitno provjeriti okolnosti i osigurati radnici neophodnu zaštitu.

• Potrebna je transparentnost: javnost zaslužuje informacije o ishodu provjere i eventualnim sankcijama.

• Solidarnost zajednice: komšije, kolege i građani mogu pomoći pritiskom javnosti i pružanjem moralne ili praktične podrške povrijeđenoj radnici.

• Prevencija: poslodavci moraju osigurati sigurnosne uslove rada kako se ovako nešto ne bi ponovilo.

Delvina priča treba biti poziv na promjenu — bolju primjenu zakona, veću odgovornost poslodavaca i efikasniju zaštitu radnika. Samo tako možemo stvoriti radne sredine u kojima povreda na radu neće biti izgovor za gubitak osnovnih prava.