U današnjem članku vam pišemo na temu teške tragedije koja je pogodila Dom penzionera u Tuzli, gdje je 11 štićenika izgubilo živote u požaru koji je izbio na sedmom spratu zgrade, dok je 35 osoba zatražilo medicinsku pomoć. Ovaj strašni događaj, koji je potresao ne samo Tuzlu nego i regiju, otvorio je brojna pitanja o sigurnosti, uslovima života i odgovornosti onih koji se brinu o najranjivijima među nama.
- Sinoć, kada se većina građana spremala za počinak, na sedmom spratu doma buknula je vatra. Prema prvim informacijama, požar je zahvatio dio objekta u kojem su boravile nepokretne osobe, one koje ni u trenucima opasnosti nisu mogle pobjeći. Među njima su bili štićenici sa teškim zdravstvenim stanjima, uključujući demenciju i karcinome, što dodatno pojačava težinu tragedije.
Kako je potvrdio gradonačelnik Tuzle, Zijad Lugavić, 11 osoba je smrtno stradalo, što je i zvanično potvrdio za portal Klix.ba, koji je prvi prenio informaciju. On je istakao da je najvažnije omogućiti istrazi da otkrije prave razloge tragedije, ali i pružiti podršku preživjelima i njihovim porodicama. U izjavi koju prenosi Klix.ba, Lugavić navodi da su povrijeđeni, osim štićenika, i vatrogasci, medicinski tehničari i policajci – ljudi koji su svoje živote izložili opasnosti kako bi spasili druge.
(Izvor: Klix.ba – “Gradonačelnik Zijad Lugavić potvrdio informacije o žrtvama požara”)
Dok je požar gutao namještaj, prozore i zidove doma, na drugoj strani grada dežurale su ekipe Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Trideset i pet osoba je zatražilo pomoć u ovoj ustanovi, među njima i troje u kritičnom stanju. Zdravstveni radnici su uložili ogromne napore kako bi spašavali živote i stabilizirali one čiji je organizam bio ugrožen udisanjem dima ili povredama izazvanim požarom.
Iz Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla su potvrdili da je pružena pomoć svima kojima je ona bila potrebna, ali i da su kapaciteti vanrednim naporima prilagođeni velikom broju dolazaka. Dok ljekari vode borbu za svaki udah i otkucaj srca povrijeđenih, građani s tugom prate vijesti, u nadi da će se broj žrtava zaustaviti na onome što je već previše.
(Izvor: UKC Tuzla – “Pomoć pružena za 35 povrijeđenih u požaru u Domu penzionera”)
Slike iz centra Tuzle jutros su bile jezive: zgrada Doma penzionera ograđena policijskim trakama, prozori oprljeni dimom i čađi, a oko prilaza suparavo kretala vozila hitnih službi. Između njih, uplakani članovi porodica. No, dok se tuga širila gradom, postavljala su se i pitanja: zašto su teško oboljeli i nepokretni štićenici smješteni na visokom spratu doma, u kojem evakuacija u hitnim slučajevima gotovo da nije moguća? Ovo je pitanje koje ne postavlja samo javnost, nego i struka, mediji i institucije.
Grad Tuzla je najavio izvanredne sjednice na kojima će se razgovarati o narednim koracima, a kako je najavljeno na zvaničnoj stranici Grada, gradske službe će u saradnji s civilnom zaštitom analizirati sve okolnosti, te provjeriti da li je dom ispunjavao propisane uvjete sigurnosti. Ovaj tragični događaj, po svemu sudeći, postaje ispit odgovornosti nadležnih struktura i prilika da se spriječe nove katastrofe.
(Izvor: Grad Tuzla – “Najavljena vanredna sjednica Gradskog vijeća zbog tragedije u Domu penzionera”)
Dok istražni organi provjeravaju uzroke i eventualne propuste, porodice stradalih nose najteži teret – teret gubitka. Njihove su suze nijeme, ali govore priču o čitavim životima koji su se ugasili u noći koja nije trebala biti drugačija od drugih. U ovakvim trenucima, riječi često djeluju previše slabe da bi umirile bol, ali jedinstvo i suosjećanje zajednice ostaju jedina nada da tragedija neće biti zaboravljena, niti ponovljena.
Ostaje nada da će se iz ove tame roditi svjetlost promjena – da će se stari i nemoćni u budućnosti nalaziti u prostorima koji su primjer prave brige, da će njihova sigurnost biti prioritet, a ne posljedica. Dom penzionera bi trebao biti dom života, ne mjesto straha i opasnosti.
I dok se u Tuzli broje izgubljeni životi, ostaje spoznaja da svaka tragedija nosi dvije opasnosti – samoću i zaborav. Neka se ova ne zaboravi. Neka posluži kao opomena i kao pokretač promjena.
Jer, svako društvo se mjeri po tome kako se odnosi prema svojim najranjivijim članovima.
Ako želite, mogu napisati i kraću verziju za društvene mreže ili sažetak za vijesti.
