Vikendom Li Jingzi i njezin suprug često vode svog sina Mao Yina u zoološki vrt ili u jedan od brojnih parkova Xi’ana. Xi’an je grad smješten u središnjoj provinciji Shaanxi u Kini. Ti su izlasci stvorili radosne trenutke za obitelj, a jedan poseban trenutak ostaje živopisan u Shizukoinom umu.
Jingzi se rado prisjeća: “U to je vrijeme Mao Yin imao oko godinu i pol. Odveli smo ga u gradski zoološki vrt i primijetio je malu bubu na tlu.”
Probudila se njegova znatiželja, zastao je, pokazao i radosno povikao: “Mama, bubo!” Jiajia, mladić, bez napora je osvojio ljubav onih oko sebe svojim veselim držanjem i šarmom. Njegova mudrost i zrelost su nevjerojatne za nekoga tako mladog, a njegova urođena dobrota i smirena priroda vidljivi su u svemu što sretne.
Rijetko plače. Umjesto toga, odlučio je prikazati pozitivne aspekte svoje osobnosti, što ga je zavoljelo i njegovim vršnjacima i odraslima. Svakog bi jutra Jingzi i njezin suprug slali sina u vrtić prije odlaska na posao, a poslijepodne bi se rado vraćali po njega.
Jingzi nastoji svako slobodno vrijeme posvetiti svojoj djeci. Nakon dugog dana na poslu, toplina igre i druženja s njim kod kuće obogatila je njezine večeri i postala način da ojača svoju vezu i unese mu osjećaj sigurnosti.
Shizuko je zaposlena u tvrtki za izvoz pšenice, zbog čega mora često posjećivati ruralne dobavljače tijekom sezone žetve. Tijekom tog vremena, ona će se držati podalje od grada i povjeriti malu Jiajiu na brigu ocu. Tijekom inspekcije, Jingzi je neočekivano primila vijesti od svojih nadređenih. Telegram je bio vrlo kratak, sa samo nekoliko riječi: “Kod kuće je hitan slučaj, molim vas da se odmah vratite.”
Međutim, hitnost vijesti nije ostavljala vremena za sumnju, što ju je natjeralo da se odmah vrati. Još uvijek se sjeća tog trenutka s mješavinom uzbuđenja i brige. Ubrzo se vratila u Xi’an i primila uznemirujuće vijesti od svog stanodavca. “Vaš sin je nestao”, rekao je, a riječi su je paralizirale. Činilo se da su joj misli na trenutak stale, a kroz glavu su joj proletjele razne misli: možda se samo izgubio, možda će ga netko uskoro pronaći.
Nije joj ni palo na pamet da bi to moglo označiti početak duge razdvojenosti od voljenog sina. U listopadu 1988. malena Jiajia imala je samo dvije godine i na svijet je došla za samo dvije godine i osam mjeseci. Jingzin suprug ispričao je priču o tome kako je, nakon što je pokupio Jiajiu iz vrtića, stao u malom hotelu da mu natoči čašu hladne vode.
Međutim, kada se okrenuo da popije piće, osvrnuo se i otkrio da Jiajia više nije tu. Međutim, Jingzi čvrsto vjeruje da će se njezin sin uskoro pojaviti.
“Vjerovala sam da se samo izgubio i da nije znao kako doći kući.” Jingzi se prisjetila kako se nadala da će ga ljubazni stranci dočekati i vratiti joj, željni da se što prije ponovno ujedini sa svojim sinom. Jingzi je pretražila svaki kut, odlučna da pronađe svog sina. Nakon što je prošao tjedan dana bez ikakvih vijesti, shvatila je ozbiljnost stvari.
