Ova 26-godišnja djevojka je preminula svega dva dana nakon vjenčanja, a upravo dan koji joj je trebao biti najsretniji se pretvorio u tragediju.

Sarajevo u suzama: Oproštaj od Adne Rovčanin-Omerbegović

U srcu Sarajeva, grada poznatog po svojoj kulturnoj raznolikosti i toplini ljudi, zavladala je teška tuga. Vijest o preranoj smrti Adne Rovčanin-Omerbegović, mlade žene koja je preminula u 26. godini života, odjeknula je poput groma i pogodila čitavu zajednicu. Posebno bolno zvuči činjenica da se njen odlazak desio samo dva dana nakon vjenčanja – događaja koji je trebao označiti početak najljepšeg poglavlja njenog života.

Umjesto radosti i sreće koje donosi brak, porodica, prijatelji i brojni građani Sarajeva suočili su se sa tragedijom koja ih je ostavila u nevjerici. Adna je preminula u ponedjeljak, 15. septembra 2025. godine, a njen odlazak ispisao je jedno od najtužnijih poglavlja u novijoj historiji ovog grada.

Iznenadna tragedija

Kako navodi porodica, Adni je nakon svadbenog veselja iznenada pozlilo. Odmah je prevezena na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS), gdje su ljekari pokušali učiniti sve da je spasu. Nažalost, život joj se ugasio u ranim godinama, ostavljajući iza sebe neizmjernu prazninu.

Ono što ovu priču čini još potresnijom jeste da se dan koji je trebao biti njen najsretniji – dan vjenčanja – pretvorio u tragediju. Svi planovi, snovi i očekivanja koji prate novi bračni život srušili su se u jednom trenutku.

Posljednji oproštaj

Na Gradskom groblju Bare klanjana je dženaza Adni Rovčanin-Omerbegović. Na hiljade ljudi okupilo se da je isprati na vječni počinak. Prisustvovali su:

• članovi porodice,

• bliski prijatelji,

• kolege sa posla,

• ali i brojni građani Sarajeva koji je nisu lično poznavali, ali su bili duboko potreseni ovom tragedijom.

Takav odziv pokazuje koliko je njena sudbina dotakla ljude – ne samo kao individualna porodična bol, već i kao kolektivna tragedija cijelog društva.

Porodica u suzama

Najveći teret ovog gubitka, naravno, nose članovi njene porodice. U žalosti su ostali:

• suprug Faris, s kojim je tek započela životni put,

• otac Alija i majka Fikreta, koji su izgubili svoju mezimicu,

• sestre Adisa, Almedina, Aldina i Almina, koje su izgubile sestru i prijateljicu,

• svekar Semir i svekrva Nermina, kojima je postala kćerka,

• zaova Adna,

• zetovi Edin, Henes i Dženis sa porodicama,

• brojna rodbina, komšije i prijatelji.

Ovaj dugačak popis ne pokazuje samo koliko ljudi je pogođeno njenim odlaskom, već i koliko je odnosa i ljubavi ona gradila tokom svog života.

Poruka oca

Među mnogobrojnim oproštajnim porukama, najemotivnija je bila ona njenog oca, Alije Rovčanina. Njegove riječi objavljene na društvenim mrežama bile su ispunjene tugom, ali i vjerom:

„Bratstvo i prijateljstvo, moja mezimica nas je ostavila i preselila na Ahiret. Molim Allaha Dželešanuhu da joj otvori sve Džennetske kapije i podari joj Vječni Rahmet. Amin. El-Fatiha.“

Ovaj javni oproštaj duboko je dirnuo građane Sarajeva, ali i šire. Riječi „moja mezimica“ oslikavaju posebnu bliskost i nježnost, dok molitva otkriva snagu vjere koja u trenucima najveće boli daje makar tračak nade i smirenja.

Adnin život i rad

Adna nije bila samo voljena kćerka, supruga i sestra. Ona je i svojim profesionalnim životom ostavila značajan trag. Po zanimanju je bila medicinska sestra, zaposlena u Domu zdravlja Stari Grad.

Kolege i pacijenti pamte je kao osobu koja je uvijek bila nasmijana, strpljiva i posvećena poslu. Kao zdravstvena radnica, svakodnevno je brinula o zdravlju i dobrobiti drugih, što dodatno naglašava ironiju njenog prerano ugašenog života. Ljudi koji su imali priliku raditi s njom ističu da je bila primjer nesebičnosti i profesionalnosti.

Kolektivna tuga

Ono što ovu priču čini posebnom jeste način na koji se cijeli grad ujedinio u žalosti. I oni koji je nisu poznavali, osjetili su potrebu da prisustvuju njenoj dženazi i pruže podršku njenoj porodici. To pokazuje koliko snažno pojedinačna tragedija može odjeknuti u zajednici i koliko Sarajevo ima izraženu kulturu solidarnosti.

Na društvenim mrežama pojavili su se brojni izrazi saučešća i podrške. Ljudi su dijelili fotografije, citate i molitve, a mnogi su isticali da ih je vijest o njenoj smrti podsjetila na prolaznost života i važnost cijenjenja svakog trenutka.

Vjerski aspekt i molitve

U islamskoj tradiciji, smrt se doživljava kao prelazak u vječni život, a molitve i dobra djela ostaju najvažnije što čovjek nosi sa sobom. Zato je za Adnu proučen i tevhid, koji se istovremeno održao u džamiji Kobilja Glava, dok je dženaza obavljena na Barama.

Ovi vjerski običaji imaju dvostruku svrhu:

1. Utjehu porodici i zajednici – jer molitva pruža osjećaj povezanosti sa voljenom osobom i vjeru u njen mir.

2. Duhovnu korist za preminulu – jer se vjeruje da molitve živih olakšavaju put umrloj osobi ka Džennetu.

Priča o Adni Rovčanin-Omerbegović ostavlja duboku poruku za sve nas. Ona nas uči da je život nepredvidiv, da radost i tuga često idu ruku pod ruku, i da nikada ne znamo šta nas čeka već sutra. Dan koji je trebao biti obilježen smijehom i slavljenjem ljubavi, pretvorio se u dan suza i tuge.

Ipak, Adnin život, iako kratak, ostavio je snažan trag:

• bila je voljena kćerka i sestra,

• brižna supruga,

• posvećena medicinska sestra koja je pomagala drugima,

• prijateljica čije su riječi i osmijeh donosili radost.

Ona će ostati upamćena po dobroti, vedrini i ljudskosti. Njena smrt je tragedija, ali i podsjetnik svima nama da vrijednost života ne leži u njegovoj dužini, već u tome kakav trag ostavljamo u srcima drugih.

Neka njena porodica pronađe snagu u zajedništvu, a svi koji je pamte neka u svojim molitvama pronađu utjehu. Adna Rovčanin-Omerbegović će, iako prerano otišla, zauvijek ostati dio Sarajeva i svih onih koji su je voljeli.