Saša Popović gotovo je trenutno doživio dramatičnu transformaciju u svom životu. Svu svoju ušteđevinu Saša Popović 1993. položio je u Dafiment banku, a nakon stečaja banke četiri godine živio je kao podstanar u garsonijeri od 17 kvadrata. Ova iskustva omogućila su Saši Popoviću da shvati da život može biti izuzetno surov.
Priznao je da je u Dafin uložio oko 300.000 maraka, uz mjesečnu kamatu do 17 posto, što mu je omogućilo da podiže čak 25.000 maraka mjesečno. Razdoblje njegovog boravka u Dembeliji bilo je devet mjeseci; no kad se sve raspalo kao kula od karata, Popović se uselio u garsonijeru kao podstanar.
Saša Popović nije imao ništa manje neobičnu slučajnost s Dafinom, iako je imao sve. Tijekom devet mjeseci, mjesečna kamata od 17 posto nagomilala bi do 25.000 maraka obračunate kamate mjesečno. Onda bi on podijelio tih 25 “brade”, čavrljajući s pokojnim Rakom i Brenom, i rekao: “Što je bilo? Zapjevajmo, ja sam svoje odradio. Pazi, ovaj mjesec.” Na taj je način Popoviću pojasnio kako iznosi te kamate. Popović je istaknuo:
Nakon što se Sweet Sin raspao, otkrio sam da sam dovoljno sretan da imam dovoljno novca da mogu živjeti bez rada. Shvatio sam da čim moji resursi presuše, odmah sam otišao u Dafinu. Kad sam došao, ovako me je dočekala: “Sal, draga moja, mama Dafina će ti dati pare od 17 posto.” Pod njenim pritiskom, konačno sam prodao stan u Novom Sadu i dva luksuzna automobila, piše Blic.
Sva sredstva položio sam u njenu banku, a sutradan mi je stiglo 20.000 maraka koje sam ponosno raznosio. Lijepa Brena tada ga je obavijestila da se u to vrijeme u najrenomiranijoj banci u regiji događaju promjene.
“Rekla mi je: ‘Sal, iznesi novac odande; sve će propasti. Imam napojnicu.'” Godine 1993. otišao sam u banku i ispostavilo se da imam 405.000 maraka. Otišao sam s Onda mi je Dafina rekla da je bolje da ostavim novac još tri mjeseca dala joj novac i onda otišla do Brene Ona me prekorila što nisam uzela novac.
Četiri godine mog života Dafina se onesvijestila! “Nisam mogao nikoga dobiti”, kaže Popović. Četiri godine neimaština je obilježavala moju državu jer je jedina vrijedna stvar koju sam imao bilo 60 pari tenisica i nešto odijela. Stanovanje je bila garsonjera od 17 kvadrata, na 12. spratu u Novom Beogradu.
Poznato je da posjedujem skupu odjeću. Zato svi misle da mi je namještena pljačka. Dobro se sjećam tog dana kada sam se vratila u svoj stan i zatekla ga praznog. Sve su uzeli. Ostala mi je samo pidžama, primijetio je. Tek godinama kasnije počeo je vraćati neki iznos, oko 12.000 eura.
Iako bijesna na njegove postupke, na kraju mu je odlučila pomoći dajući mu novac da dobije rezidenciju u kojoj trenutno živi. Odmah je vratio taj iznos i uvijek se sjećao njihove dobrote.
