U seriji “Color Classics” Maxa Fletchera, stvaranje ovog konkretnog djela datira sve do 1936. godine. Za one koji su odrasli u Jugoslaviji u burnim desetljećima 80-ih i 90-ih, animirana serija “Negdje u zemlji snova” zauzima posebno mjesto u sjećanju.
Zahvaljujući renomiranoj sinkronizaciji, ovaj je kratki film stekao popularnost i sve češće ga prepoznavali po frazi “Umočić” nego po stvarnom naslovu, što je rezultiralo svakodnevnim prikazivanjem.
Unatoč tome što je namijenjena djeci, ova renomirana produkcija bavi se značajnim temama poput gladi i siromaštva.
Zimi, brat i sestra, odjeveni u pohabanu odjeću, lutaju gradom skupljajući drva za ogrjev kako bi se zaštitili od hladnoće. Tijekom svog putovanja zastaju pokraj izloga, s čežnjom gledajući u slatke poslastice koje si ne mogu priuštiti.
Primijetivši djecu, dobrodušni pekar odluči ih obradovati kolačima; No, dok on izlazi iz svoje radnje, djeca su već otišla, podsjeća Istorijski Zabavnik.
U trošnoj kući brat i sestra žive uz majku i trpe čestu glad. Njihova oskudna večera sastoji se od oskudne šalice vode i žilavog, starog kruha. Kako bi ga učinila ukusnijim, djevojka domišljato umače stari kruh u šalicu vode, izgovarajući sada već kultnu rečenicu: “Ja ću ga umočiti.
Nakon što je završio sa skromnim obrokom, dječak izražava svoju stalnu glad, što je njihovu majku natjeralo da brizne u plač jer više nema hrane.
U pokušaju da utješi svoju majku, dječak inzistira na tome da je njegova prethodna izjava bila samo šala prije nego što prespava sa svojom sestrom. Nakon što utonu u san, djeca se prenose u fantastično carstvo snova, gdje ih čeka obilje svega, a posebno slatke hrane, dopuštajući im da se prepuste bilo kojoj kulinarskoj želji.
Tama koja nas okružuje prilično je upečatljiva, zar ne?
Zaključak crtića ispunjen je nadom i pozitivom. Dok su djeca spavala, pojedinci dobrog srca, uključujući pekara, krojača i vlasnika trgovine, otkrili su ih i odmah potražili pomoć. Nakon buđenja, brata i sestru dočekao je utješan zagrljaj ugodnog doma, ukrašenog raskošnim banketom i ukrašenim nizom igračaka i svježe odjeće.
Uz uporna pitanja ima li još što za njih, djeca nestrpljivo napreduju prema jelu, a animirana scena završava dok se dječak zaigrano bocka vilicom, uvjeravajući se da to nije puki san.
Max Fletcher, vrsni animator i redatelj poznat po stvaranju kultnih crtanih likova poput Betty Boop i Sailora Popeyea, bio je odgovoran za produkciju crtića “Somewhere in Dreamland” 1936. godine u sklopu Paramountove serije “Color Classics”.
U trajanju od nešto manje od devet minuta, ovo Technicolor remek-djelo nastavlja osvajati publiku čak i nakon više od 80 godina od svog nastanka. Prateća pjesma, koju je Charles Newman stručno izradio posebno za crtić, dodaje dodatni sloj privlačnosti. Općenito smatran kultnim klasikom u analima ranog Hollywooda, njegova trajna popularnost dokaz je njegove bezvremenske privlačnosti.
Sumorna i sumorna priroda ovog crtića, unatoč djeci namijenjenoj publici, može se pripisati povijesnom kontekstu u kojem je nastao.
Mjesto radnje “Negdje u zemlji snova” odvija se tijekom Velike depresije, pružajući živopisan prikaz surove stvarnosti s kojom su se suočavali milijuni djece u Americi i Europi, uključujući glad, siromaštvo i neumoljivu bitku za preživljavanje.
U optimističnom zaključku crtića, Fletcher je vjerojatno imao za cilj uliti nadu u djecu, bez obzira na njihovu lokaciju, ilustrirajući da snovi doista mogu postati stvarnost kada su okruženi pojedincima dobrog srca.
