Zagrljaj koji briše decenije: Mejrema i Faruk – susret majke i sina nakon 40 godina

Nakon gotovo pola vijeka tišine, iščekivanja i bola, jedno selo u srcu Balkana postalo je poprište trenutka koji je ganuo cijeli region. Mejrema Karišik, skromna žena iz Novog Pazara, konačno je zagrlila svog sina Faruka – dijete koje je rodila, ali nikada ranije nije vidjela. Taj susret, koji se dogodio nakon četrdeset godina razdvojenosti, ostavio je snažan emocionalni trag među svima koji su ga pratili.

Početak priče – izgubljeni početak jedne ljubavi

Sudbina Mejreme Karišik počela je da se prepliće s tragedijom još dok je bila mlada djevojka. Živeći na Kosovu, dala je život sinu, ali je samo nekoliko dana kasnije, bez objašnjenja i protiv svoje volje, bila razdvojena od djeteta i udaljena iz porodičnog doma. Uzroci tog prisilnog razdvajanja ostali su zamagljeni okolnostima i porodičnim pritiscima, ali je jedno bilo jasno – Mejremi nije bilo dozvoljeno da ostane uz svoje dijete.

Vratila se u Novi Pazar, ali sa sobom ponijela ranjenu tišinu. Godinama je živjela s prazninom koju ništa nije moglo ispuniti. „Samo da ga vidim. Da mu pogledam lice. Da znam da je dobro,“ bile su riječi koje je, po sopstvenom priznanju, ponavljala gotovo svakodnevno.

Nada koja nije umrla

Iako je vrijeme neumoljivo prolazilo, Mejrema nikada nije prestala da traži istinu. Nije bilo zvaničnih tragova, nije bilo potvrda, ali postojala je – vjera. Vjera da će jednom, negdje, možda i slučajno, doći do odgovora.

Preokret se dogodio nedavno, kada je njen slučaj stigao do Hide Muratovića, poznatog humanitarca i čovjeka koji se godinama bavi pomaganjem razdvojenim porodicama da se pronađu. Uz pomoć male, ali posvećene ekipe i lokalnih informatora, Hido je uspio da pronađe informacije koje vode do jednog muškarca – Faruka, koji je danas odrasla osoba, živi u inostranstvu i do tada nije znao ništa o svom pravom porijeklu.

Farukova odluka – bez dileme

Kada je Faruku saopštena istina o njegovom porijeklu, reakcija nije bila zbunjenost, već – odlučnost. Bez oklijevanja je izrazio želju da upozna svoju majku.

„Tražio sam sebe dugo, i uvijek sam osjećao da nešto nedostaje. Kada sam čuo istinu, sve se složilo,“ rekao je Faruk kasnije novinarima.

Susret – tišina koja govori više od riječi

Susret se dogodio u selu Trnava, u prisustvu kamere koju je vodio Emir Smajović. Snimak tog trenutka ubrzo je postao viralan na društvenim mrežama.

Na snimku se vidi Mejrema, umorna od čekanja, ali sa očima punim nade, kako prilazi nepoznatom muškarcu i izgovara:
„Sine moj… Allahu dragi, da li sanjam?“

Faruk joj prilazi, brišući suze, i odgovara gotovo šapatom:
„Tražio sam je godinama… Kad sam saznao istinu – znao sam da moram doći. Neka mi halali…“

Taj zagrljaj – dug, nijem, duboko ličan – ujedno je bio i kraj jedne potrage i početak novog odnosa. U njemu je bilo smešteno četrdeset godina tuge, pitanja, nedorečenosti, ali i beskrajne ljubavi koja nikada nije umrla.

Odjek u javnosti – ogledalo društva

Ova priča, iako lična, postala je simbol univerzalne istine – da roditeljska ljubav ne poznaje granice vremena, prostora ni okolnosti. Ljudi širom regiona reagovali su saosjećajno, mnogi kroz suze, neki u tišini, a neki otvoreno pišući komentare podrške i divljenja.

Posebno je bolno što ovakve priče nisu rijetkost. Ova priča otvara važno pitanje:

• Koliko još majki danas živi sa sličnim ranama?

• Koliko djece ne zna istinu o svom porijeklu?

• Koliko sudbina je ostalo razdvojeno zbog odluka koje nisu njihove?

 pobjeda ljubavi nad vremenom

Priča o Mejremi i Faruku podsjeća da niti jedna sudbina nije potpuno izgubljena dok god postoji nada. Ovaj susret nije samo ljudska priča, već pobjeda upornosti, istine i ljubavi nad vremenom, sistemom i tišinom.

Faruk i Mejrema sada pokušavaju da nadoknade izgubljeno. Nema garancije da će sve biti jednostavno. Ipak, ono što je najvažnije – našli su se. A nekada je to jedino što stvarno znači.

„Četrdeset godina sam čekala ovaj trenutak. Sad mogu da umrem spokojna,“ rekla je Mejrema tiho nakon susreta.

Ovo nije kraj. Ovo je početak.
I dokaz da su neke istine jače od vremena.
I da je ljubav – uprkos svemu – neumoljiva.