Čudna priča o sablasnom stopiranju
U avgustu 2011. godine, u malenom gradu Bor, dogodila se neobična situacija koja je izazvala veliku pažnju javnosti. Dvoje braće i sestra smislili su jedinstvenu zabavu koja je uključivala izigravanje vozača na novom autuputu Zaječar-Bor. Ovaj neobičan performans započeo je tačno u ponoć, kada je jedan od braće oblačio svadbenu haljinu i prilazio vozačima, nudeći im bidermajer buket. U isto vrijeme, ostali članovi porodice su snimali cijeli događaj, stvarajući svojevrstan performativni spektakl.
Na prvi pogled, čitava situacija djelovala je kao vesela igra, neodoljiva za vozače koji su se kretali praznim putem. Međutim, kako su vozači reagovali na ovu neobičnu situaciju, mnogi od njih su u strahu alarmirali policiju, vjerujući da se suočavaju s neobičnim incidentom. Policija se ubrzo uključila, a vijest o “sablasnom stopiranju” brzo se proširila, izazivajući medijsku pomamu koja je trajala sedmicama. Čak je i tadašnji ministar policije, Ivica Dačić, bio umiješan u potragu za misterioznim likom u bijeloj venčanici, što je dodatno pojačalo zanimanje javnosti.
Ubrzo su braća i sestra uhvaćeni, ali su uspjeli izbjeći ozbiljne posljedice zahvaljujući pravnim tehničkim detaljima, tvrdeći da su samo “stoperi”, što u tom trenutku nije bilo zabranjeno. Njihova priča, koja se na prvi pogled činila kao neukusna šala, zapravo je bila povezana s dugogodišnjom lokalnom legendom. Ova legenda se prenosi generacijama i govori o sablasnim ukazanjima mladih žena u svadbenim haljinama, a posebno se veže za selo Koprivnica, koje se nalazi u opštini Zaječar.
Priče o ovim ukazanjima često su ispunjene dramatičnim narativima, uključujući i one o tragičnim sudbinama mladih nevjesta koje su izgubile život na dan vjenčanja ili tokom medenog mjeseca. Ove legende i urbane priče uvijek su privlačile pažnju i fascinirale mještane. Mnogi su posvjedočili o svojim susretima s duhovima, a s vremenom su se te priče pretvorile u kolektivni mit koji ne samo da obogaćuje lokalnu kulturu, već i stvara osjećaj zajedništva među stanovnicima.
Jedan od svjedoka ovih događaja, čovjek po imenu M.S., doživio je duboku transformaciju nakon susreta sa sablasnom djevojkom tokom vožnje prema Negotinu. Tokom vožnje, suočio se s gustim mrakom i maglom, kada je iznenada primijetio mladu ženu obučenu u bijelu haljinu kako pokušava da stopira. Njegova znatiželja nadvladala je strah, što ga je navelo da je poveze. Tijekom vožnje, razgovarali su o njenim planovima i životu, a ona mu je otkrila da dolazi iz obližnjeg sela kako bi iznenadila svog verenika. Ovaj susret, koji se naizgled činio kao obična vožnja, ubrzo će se pokazati kao ključni trenutak u njegovom životu.
No, nakon povratka kući, M.S. otkriva da je mlada žena ostavila svoju bijelu jaknu na zadnjem sjedištu automobila. Njegova želja da je ponovo vidi bila je snažna, te odlučuje da krene prema njenom selu. Kada dolazi do kuće, suočava se s mještanima koji, kada su čuli njeno ime, reagovali s nevjericom i tugom. Ova reakcija dodatno je pojačala njegovu znatiželju, a u tom trenutku M.S. nije mogao ni zamisliti kakvu će istinu otkriti. Na kraju, saznaje da je ona zapravo preminula prije sedam godina u tragičnoj nesreći, a njena sudbina postaje simbol ljubavi i gubitka koji prevazilazi granice života i smrti.
Njena majka, s kojom se susreo, otkriva mu da je ta jakna bila njena, i da je njihova priča bila mnogo dublja nego što je on mogao zamisliti. Ovaj trenutak otkrovenja bio je emotivan i duboko dirljiv za M.S. Na kraju, odveden je na groblje gdje je ime mlade žene urezano u crni mramorni spomenik. Tu je shvatio težinu priče koju je doživio i njegovu povezanost sa sudbinom te preminule djevojke. Ova priča, koja možda zvuči kao običan mit, nosi u sebi dublje značenje o ljubavi, gubitku i sudbini.
Sjećanje na ovu sablasnu vožnju ostaje trajno u njegovom srcu, kao i u srcima svih koji su čuli ovu nevjerojatnu priču. Na neki način, ona postavlja pitanje o prirodi života i smrti, o tome kako se sudbine ljudi isprepliću i kako ljubav može prevazići čak i najozbiljnije prepreke. Ova priča, koja je počela kao šala, završila je kao snažan podsjetnik da su naši putevi često ispunjeni nevidljivim vezama koje nas povezuju s onima koje smo izgubili, a koje nikada nećemo zaboraviti.
