Dala im je svu svoju snagu da bi nakon njihova odlaska shvatila da je za njih žrtvovala cijeli svoj život. Gospođa Zara osjećala je veliko zadovoljstvo u braku svog sina i bila je više nego sretna što ima snahu poput nje. Nakon rođenja djece stvari su se preokrenule, činilo se da raj ima nekih poteškoća da se uvuče ispod vrata. Čak i sada bi moglo boljeti jer su neki osjećaji prošli 23 godine od tog vremena.
Njena želja da im pomogne koliko može kasnije nije bila dovoljna. Naime, u to vrijeme njezin sin i snaha nisu imali nikakav izvor prihoda osim Zarinog posla. Počela je tako što im je kuhala, pomagala oko bebe, a polako, ali sigurno, kako je standard rastao, sav teret kućanskih poslova padao je na nju.
2000. godine rodila mi se prva unuka. U to vrijeme moj sin i snaha nisu bili zaposleni. Čekala me svaki dan da se vratim s posla, s namirnicama, da napravim ručak. Jednom sam rekao: ‘Koliko će ovo trajati?’ ispričala je za portal “Moje vrijeme” gospođa Zara.
Mišljenja je da se njezina snaha udružila u zavjeru kako bi je pretvorila u neplaćenu kućnu pomoćnicu/torbicu i tražila financijske usluge. Nemojte zanemariti ovu priliku. Otišla sam potražiti savjet od svoje svekrve osjećajući da postoji problem u vezi s mojim mužem. Ušao sam u njezinu kuću i od šoka sam ostao bez riječi. U to vrijeme sam se stvarno slomio. Tog dana čekala sam sina da se vrati kući i govorila im kako sadašnje okolnosti nisu moguće.
Postavio sam im vremenski rok do kojeg moraju otići. Dodala je, odgovarajući na sinov upit što se događa, da se on dosjetio da prodaje staru kuću koju bi mogli kupiti na rate, jer nema alternativnog smještaja.
Izričito je pitao svoju majku zašto ide u četvrtak i znači li to da bi petak, a posebno s sloganom odjeće zaklane hrane, mogla zatvoriti ova vrata u “Znaš li ičiju prisutnost.” Zara kaže: “To je bila moja zadnja kap. Rekla sam im da mogu uzeti što god” pa je otišla. To je bilo to. Gotovo.
Oprostio sam se s njima i osjetio da će samo u svojoj samoći shvatiti cijenu onoga što im je besplatno uručeno. U tom sam trenutku bio gotovo na rubu sloma. Požalila se njegova šogorica, navodeći da u kući nema vode, pa ju treba potpuno obnoviti.
Pazite da ne zanemarite ovu priliku. Mira je znala popiti kavu sa svekrvom misleći da su u dobrim odnosima, no prevarila se. Doktor joj je iznio ružnu istinu: “Bit će”, rekoh, “kad se zaposliš i dobiješ vodu. Fragmente rečenice ne možete završavati upitnicima.
Ne dok: “Moraš prati ručno. Mama mi je prala na ruke, a živa je”, razmišlja li o lekciji koju je propagirala u njima. Došla im je pružiti financijsku pomoć koja bi im pomogla da se brzo isele, budući da više nije nosila psihološki teret koji joj je situacija nametnula. Nakon šest mjeseci oboje su našli posao jer očito nema načina da prežive bez prihoda, a pristali su raditi u alternativnoj smjeni kako bi obavljali svoje obveze brige o djeci.
Jednom mi je spomenula da sam ih najbolje izbacila. Nikada to nije gledala iz tog kuta, misleći da igram standardnu igru svekrve. Srećom, taj je razgovor zatvorio jedno gadno poglavlje i sada je sve u redu, u redu kao što je i moralo biti od početka — na temelju uzajamnog poštovanja i mira”, kaže gospođa Zara s uvjerenjem. “
