U danasnjem ćlanku Vam dosnosimo priću o Snježani porjeklom iz Bosne,njenoj prići i da Vjerujte u snove jer kad-tad, oni nađu put do vas. U nastavku proćitajte
Snježanina priča: Ljubav, kulturni sudari i put ka novom domu
Snježana, profesorica engleskog jezika i književnosti porijeklom iz Bosne, vjerovala je da poznaje svijet – onaj prožet knjigama, jezikom i logikom zapadnih zemalja u kojima je do tada živjela. Međutim, život je za nju imao drugačije planove – takve koje nijedna knjiga ne može predvidjeti.
Od virtuelne poruke do stvarnog zavjeta
Sve je počelo sasvim slučajno, gotovo kao scena iz modernog romana – putem Facebooka je upoznala Grka, a iz digitalne konverzacije ubrzo se rodila ljubav. Prvi susret u Solunu bio je i prvi korak ka trajnoj promjeni. Vjenčanje, koje se desilo već to ljeto, predstavljalo je više od ceremonije – bio je to početak njenog suočavanja s realnošću jedne sasvim drugačije kulture.
Kuća puna ljudi, ali prazna topline
Prvi susret s porodicom njenog muža nije bio ni nalik onome što je zamišljala. U njenom svijetu, to bi bio trenutak zagrljaja, zajedničkog ručka, domaće kafe i srdačnog razgovora. Umjesto toga, dočekala ju je distanca. Iako su svi članovi porodice živjeli pod istim krovom, živjeli su kao stranci – odvojeni, povučeni, bez uobičajene bliskosti.
Zatečena, gladna i zbunjena, Snježana je sama otvorila frižider i uzela hranu – simbolično, ali jasno: ovaj svijet ne funkcioniše po pravilima koje je znala.
Vjenčanje: haos, suze i trenutak tišine
Dan koji bi trebao biti najsretniji u njenom životu počeo je haotično:
-
Frizerka je povećala cijenu u posljednjem trenutku, što je izazvalo svađu i otkazivanje usluge.
-
Šminkanje i frizura su odrađeni na brzinu, bez prostora da se osjeti kao mlada.
-
Zakašnjeli dolazak u crkvu, gužva, stepenice, zgnječena haljina i zbunjeni gosti dodatno su pojačali osjećaj otuđenosti.
-
Prsten joj je spao s ruke zbog vrućine, a mjesto za njene roditelje su zauzeli drugi – kao da ni u tom momentu nije bilo prostora za nju i njenu porodicu.
“Svi su mi govorili da izgleda savršeno, ali ja sam znala – osjećaj nije pratio sliku.”
Pokloni svekrvi, pjesma pogrešna, torta zakasnila
Kulturni jaz se dodatno produbio nakon ceremonije:
-
Pokloni nisu predavani njoj i mužu, već svekrvi, koja ih je kasnije ostavila na stolu.
-
Prva pjesma za ples nije bila ona izabrana, iako je bila od Zdravka Čolića – ironija savršenog izbora pogrešnog trenutka.
-
Torta je iznesena tek kad je pola gostiju već otišlo.
-
Njen otac je uporno stajao jer niko nije ustupio njegovo mjesto.
Uprkos svemu, njezini roditelji – ljudi skromnih primanja – dali su velikodušne poklone, pokazujući ljubav i poštovanje koje je Snježani tog dana možda najviše trebalo.
Na kraju – sama ispred mora
Fotografi su odbili da je fotografišu na plaži zbog „prejakog sunca”. I tako, dan poslije vjenčanja, bez šminke i frizure, uzela je telefon i sama se slikala. Nije bilo profesionalne opreme, ali je bilo iskreno – baš kao što je cijela ova priča.
Grčka – zemlja iz snova, stvarnost puna kontrasta
Snježana ne krije razočaranje, ali ni snagu kojom sve to nosi:
-
Morala je potpisati da djeca mogu imati samo grčko državljanstvo.
-
Njegovo prezime ne može preuzeti bez njegove dozvole.
-
Nije osjećala pripadnost, iako se sve odvijalo pod maskom bajke.
Ipak, u moru neugodnosti, bilo je i trenutaka nežnosti – svekrva joj je dan nakon vjenčanja poklonila zlatni lančić, jer je prethodnog dana zaboravila. Taj mali gest bio je podsjetnik da ljudska toplina ipak postoji, samo se možda drugačije pokazuje.
Srce zna gdje pripada, ali i bol zna gdje boli
Snježanina priča nije bajka, ali je – život. Iskrena, slojevita, puna nesavršenosti, ali i trenutaka zbog kojih se vrijedi boriti. Njene riječi na kraju nose svu težinu tih dana:
„Nisam znala da će ljubav značiti ovoliko hrabrosti.”
U zemlji maslina, mora i istorije, Snježana traži svoj prostor. Grčka joj postaje drugi dom, ali da li će ikada postati pravi, to će tek vrijeme pokazati. Za sada, ona korača tim putem hrabro – s nesavršenim uspomenama, ali i vjerom da istinska pripadnost dolazi iznutra, a ne iz običaja.