Za liječenje Milića Vukašinovića određeni novčani iznos osigurao je Aco Pejović. Nedavno je objavom na društvenim mrežama Milić Vukašinović izrazio osjećaje tuge i razočarenja prema svojim prijateljima i kolegama. Vukašinović je ispričao kako se mučio s raznim zdravstvenim problemima, a unatoč dugogodišnjim odnosima i suradnjama s okolinom, nitko od njih nije mu pritekao u pomoć u ovom teškom razdoblju.
Ubrzo nakon toga, poznati glazbenik primljen je u bolnicu na ugradnju stenta. No, zbog drugih zdravstvenih komplikacija, postupak se zakomplicirao i odužio. U trenutku kada je gubio nadu i u život i u druženje, u pomoć mu je priskočio čovjek poznat po dobroćudnoj naravi – Aco Pejović.
Imao sam zadovoljstvo susresti čovjeka čiji karakter i vrijednosti nadilaze njegov ionako impresivan glazbeni uspjeh. Aco Pejović, proslavljena folk zvijezda, pokazao je razinu poštovanja prema svojim kolegama kakva se rijetko viđa u branši. Iako se nikad nismo osobno upoznali, jednom smo se čuli telefonom, pri čemu sam mu poslao dvije pjesme da ih posluša. Kad sam se razbolio, Aco Pejović je dao sve od sebe da podrži mene i moju obitelj. Došao je do moje supruge Suzane, ponudivši joj bilo kakvu financijsku ili osobnu pomoć koja bi joj mogla zatrebati da osigura moj oporavak. Čak joj je dao i svoj osobni broj telefona, pozivajući je da mu se javi u bilo kojem trenutku. Zahvaljujući njegovoj pomoći, uskoro ću biti podvrgnut tretmanu ugradnje dva stenta u krvne žile srca. Moja supruga i ja zauvijek ćemo biti zahvalni na istinskoj ljudskoj vrijednosti i veličini koju oslikava Aco Pejović.
Vrijedi napomenuti da je Aco Pejović izuzetan humanist, iako ne želi o tome govoriti. Od svog debija na estradi pomaže ljudima ne samo u Srbiji već iu celom regionu. Priča o Almiri, mladoj djevojci čiji je glazbenik prije deset godina spasio život financirajući njezino liječenje, svjedoči o njegovu dobrotvornom radu. Nedavno je na koncertu u Bosni Almira iznenadila i rasplakala glazbenika i publiku.
Pejović, iako je bio ključan u spašavanju bosanske djevojke, radije ne preuzima zasluge za to.
Kad je Aco te večeri ugledao živahno i snažno dijete, srce mu je bilo prepuno radosti. Prisutnost djeteta probudila je sjećanja na prošlost i kako je sve nekada bilo. Aco je izrazio zahvalnost što je sve proteklo kako treba, ali je priznao da to nije njegovo, već viša sila. “Hvala Bogu, ne ja”, primijetio je.
