Koliko smo mi sami sebi, kao ljudski rod, krivi za sve što nam se dešava, ne treba više ni spominjati. Trenutno je aktuelna pandemija korona virusa pa se uopšte ne govori o drugim problemima koje ima čovječanstvo poput klimatskih promjena za koje je najveći krivac čovjek, jer nemilosrdno zagađujemo i eksploatišemo prirodu.

Zauzvrat imamo sve češće poplave, požare i druge prirodne nesreće a neki stručnjaci upozoravaju da se bliži kraj našem opstanku na zemlji jer se led na Arktiku topi velikom brzinom. Koliko je priroda moćna i šta sve može da stvori i koliko smo joj mi kao  vrsta nepotrebni, najbolje se moglo vidjeti za vrijeme izolacije, kada smo bili zatvoreni u svoje domove, a priroda se oporavljala od našeg djelovanja.

Koliko je ona moćna pokazuje nam i slučaj Sretena Zimonjića koji živi u blizini Čačka na jednom selu. Jedan dan dok je brao aroniju na svojoj njivi primjetio je da u jednom grmu aronije stoji velika bijela dječija lopta, odnosno njemu se učinilo da se o lopti radi. To ga je malo zbunilo jer u nejgovom domaćinstvu nema male djece a znao je da se ni ona iz komšiluka ne igraju na njegovoj zemlji.

Kada je pokušao da je uzme u ruke shvatio je da se ne radi o lopti nego je u pitanju bila jedna ogromna gljiva. Sretena je jako interesovalo o kakvoj gljivi se radi pa je razgovarao sa biologom Duškom Brkovićem koji mu je objasnio da se radi o gljivi koja pripada rodu puhara i kojoj pogoduje za rast vlažno vrijeme kakvo smo imali u proteklom periodu, i da one mogu narasti i do jednog metra prečnika. Ove gljive su jestive dok su mlade i tada su bijele boje a kada ostari i poprimi žutu boju onda se melje i suši i koristi u medicini.

Ads