Sasvim je moguće da smrdibube mogu biti i dosadne i nepoželjne; zato smo vam odlučili dati načine kako se učinkovito riješiti ovih neželjenih insekata. Vrtlari imaju znanje kako ukloniti te štetnike s biljaka i uspješno ih istjerati iz životnih prostora.
S prvim hladnim danima smrdibube počinju tražiti toplo i suho stanište. To je ono što ih navodi da napadaju naše kuće u nastojanju da pobjegnu od niskih temperatura i prežive zimsku sezonu.
Pa, iskoristite ovu priliku. Evo deset učinkovitih načina da se trajno riješite mrava iz svoje kuće bez kemijskih tretmana Mravi ulaze u prostorije kroz pukotine na vanjštini ili neadekvatno izolirana mjesta, tako da je prvi način da spriječite njihov ulazak rješavanje vanjskih oštećenja i njihovo popravljanje .
Oni koji se bave vrtlarstvom znaju za metodu koja podrazumijeva tretiranje biljaka otopinom vode i sode bikarbone.
Osim toga, mirisi češnjaka i metvice smatraju se bez mirisa za smrdibube. Stoga se preporuča staviti mirisne proizvode blizu vrata, prozora i drugih mogućih ulaznih točaka za ove neugodne insekte.
Još bolji način bi bio da malo eteričnog ulja paprene metvice stavite u vodu, a zatim otopinom pošpricate vanjsku površinu prozora i vrata, uključujući ulazna i balkonska vrata.
U slučaju da ste u kući pronašli smrdibubu, nije preporučljivo pokušavati je ubiti ili prestrašiti jer će ona, kada se osjeti ugroženom, ispuštati loš miris. Najbolji način je da ih ne dodirujete izravno rukom, već koristite papire ili rukavice kako biste bili sigurni i sigurni dok ih berete, a kasnije ih ostavite vani ili bacite u WC.
Mnogi ljudi ostaju pri uvjerenju da je “u tuđim dvorištima trava zelenija” sve dok se ne predomisle o nečem drugom. Veliki dio tih ljudi, kao rezultat toga, očekuje da će živjeti u zemljama koje se smatraju najrazvijenijim zemljama, pod pretpostavkom da će napredovati i pronaći sreću na takvim mjestima. Danska je jedna od najrazvijenijih i sustavno uređenih zemalja; poznato je po tome što ima danske građane koji su poznati kao najsretniji ljudi na svijetu.
Danska je bila tamo gdje je Hrvatska tražila svoju radost. Početkom 2009. Kristina Volsperger Danilovski s obitelji odlazi iz Zagreba u Dansku, dobro znajući da odlaze u sasvim drugu zemlju. Par je razmišljao o potencijalnom preseljenju zbog posla njezina supruga u Kopenhagenu. Nakon porođaja sina krajem 2007. godine pokrenuli su konceptualizaciju života u Kopenhagenu tijekom njezina porodiljnog dopusta.
Tridesetosmogodišnja Kristina, koja je magistrica kemije i zaposlila se u farmaceutskoj industriji u Kopenhagenu, odlučila se preseliti. “Želio sam živjeti u inozemstvu i tražiti nove prilike. I nimalo ne žalim zbog toga”, kaže Danilovski Volsperger. Sasvim drugačija perspektiva života bila je njezin izbor prvog susreta kada je zaposlila svoje dijete u vrtiću.
Željela je ovisiti o tome da će njezino dijete jesti dok sama priprema svoj obrok. Njezino je dijete moralo moći samo na zahod. Znala je da je jedino važno da se neko vrijeme može igrati sam.
Očekivala je entuzijazam među edukatorima i živo okruženje nadahnuto veličanstvenom arhitekturom Kopenhagena. Ono što je zatim pronašla je izvještaj o djetetu u oronuloj zgradi sa zidovima i podovima obojanim u razne nijanse sive – bez igračaka, bez boja, bez crteža na zidovima – i bez angažmana odgajatelja s djetetom.
