Lažno smo uvereni da su neke bolesti odavno iskorenjene ali nažalost to i nije baš tako,u poslednjem naletu zaraznih malih boginja su stradale i odrasle osobe..Više o Malim Boginjama,njihovim simptomima i kako se zaštitit pročitajte u nastavku današnjeg članka..
Povratak zaboravljene pretnje: Male boginje opet među nama
Zaboravljena opasnost ponovo kuca na vrata
U vremenu kada se svet suočava s brojnim zdravstvenim izazovima, male boginje, poznate i kao morbile, ponovo su postale globalna pretnja. Ova visoko zarazna virusna infekcija, koja je decenijama bila pod kontrolom zahvaljujući vakcinaciji, danas beleži zabrinjavajući povratak, naročito među populacijom nevakcinisane dece.
Prema podacima Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, broj zaraženih tokom 2024. godine povećan je desetostruko u odnosu na prethodni period, a trend se nastavlja i u 2025. godini. Među najpogođenijim zemljama nalaze se Rumunija, Francuska, Italija, Španija i Holandija, dok se i Sjedinjene Američke Države suočavaju s mogućnošću gubitka statusa zemlje slobodne od malih boginja – statusa koji se smatra pokazateljem visokog javnozdravstvenog standarda.
Ko je najugroženiji?
Najveći broj obolelih, kako navode epidemiološki izveštaji, jesu nevakcinisana deca uzrasta do četiri godine. U tom uzrastu, deca su posebno osetljiva na komplikacije poput upale pluća, encefalitisa, pa čak i smrti. Ove činjenice dodatno zabrinjavaju jer se male boginje ne prenose samo direktnim kontaktom, već i kapljično, kroz vazduh, gde virus može ostati aktivan i do dva sata nakon što je zaražena osoba napustila prostor.
Drugim rečima, u zatvorenim, loše provetrenim prostorijama – vrtićima, čekaonicama, tržnim centrima – čak i kratkotrajna prisutnost nevakcinisanog deteta može biti dovoljna da dođe do infekcije.
Srbija nije izuzetak
Ni Srbija nije imuna na ovu zabrinjavajuću pojavu. Prema podacima Instituta za javno zdravlje “Dr Milan Jovanović Batut”, virus malih boginja nikada nije u potpunosti nestao iz naše populacije – prisutan je u endemskom obliku, što znači da lokalna epidemija može izbiti u bilo kom trenutku.
Najozbiljniji talas u poslednjoj deceniji dogodio se između 2017. i 2018. godine, kada je registrovano skoro šest hiljada slučajeva i petnaest smrtnih ishoda. Glavni uzrok: pad obuhvata vakcinacije dece, naročito zbog širenja dezinformacija i nepoverenja u zdravstveni sistem.
MMR vakcina – ključ zaštite
Efikasna zaštita od malih boginja, ali i zauški i rubeole, obezbeđuje se putem MMR vakcine. Ona se, u Srbiji, rutinski daje deci u okviru redovnog kalendara imunizacije, ali je poslednjih godina obuhvat značajno opao.
Stručnjaci upozoravaju da je minimum 95% vakcinisanih neophodan kako bi se postigao kolektivni imunitet. Prema rečima dr Ivane Begović Lazarević iz Gradskog zavoda za javno zdravlje u Beogradu, sve što je ispod tog praga stvara prostor za širenje virusa, naročito među onima koji iz zdravstvenih razloga ne mogu biti vakcinisani i zavise od zaštite zajednice.
Kako je poverenje u vakcine oslabilo?
Dezinformacije, posebno one koje povezuju MMR vakcinu s autizmom, i dalje imaju jak uticaj, uprkos brojnim studijama koje su te tvrdnje demantovale. Najpoznatiji slučaj, rad koji je započeo antivakcinalni pokret – objavljen 1998. godine, a kasnije povučen – i dalje se koristi kao “dokaz” među protivnicima vakcinacije. Upravo taj fenomen pokazuje koliko lažne vesti mogu imati dugoročne posledice po javno zdravlje.
Preventivne mere u vreme epidemije
Iako je vakcinacija najvažnija, postoje i dodatne mere koje pojedinci mogu preduzeti kako bi smanjili rizik od infekcije:
-
Izbegavanje zatvorenih, pretrpanih prostora, posebno ako se zna da je u okruženju zabeležena epidemija.
-
Redovno pranje ruku i dezinfekcija površina.
-
Izbegavanje dodirivanja lica, jer virus može ući kroz sluzokožu oka, nosa ili usta.
-
Provera vakcinalnog statusa, naročito pre putovanja u inostranstvo.
Putnici, posebno oni koji koriste međunarodne aerodrome, izloženi su dodatnom riziku. Epidemije su uočene u zemljama sa velikim turističkim prometom, uključujući Rumuniju, Kazahstan i više zapadnoevropskih zemalja.
Sezona ne garantuje zaštitu
Iako se često veruje da su respiratorne infekcije rezervisane za zimu, iskustvo pokazuje drugačije. Male boginje mogu izbiti u bilo kom periodu godine. Primer iz Beograda to jasno ilustruje – tokom prethodne godine zabeležene su dve odvojene epidemije, jedna u zimskom, a druga već početkom jesenjeg perioda.
Zbog toga, sezonsko opuštanje nije preporučljivo. Virus ne mari za kalendar, već koristi svaku priliku kada padne kolektivni imunitet.
Ne postoji opravdanje za nečinjenje
Povratak malih boginja nije samo pitanje zdravstvene statistike – to je signal upozorenja. Dok nauka pruža efikasne alate u vidu vakcina, odluke pojedinaca i kolektiva odlučuju o tome da li će ti alati biti iskorišćeni. Ako ne budemo reagovali sada, cena će biti visoka – ne samo u broju obolelih, već i u izgubljenim životima, poverenju i javnozdravstvenoj stabilnosti.
Male boginje su se vratile, ali naše znanje i resursi da ih zaustavimo nikada nisu bili veći. Na svima nama je da odlučimo – da li ćemo verovati nauci ili ćutati dok virus ponovo uzima maha?