U posljednje vrijeme se dosta govori o Drugom svjetskom ratu, pogotovo otkako su u rat ušle Ukrajina i Rusija. Ukratko, sve se čini kao novi sukob na svjetskoj razini. Danas vam donosimo vrlo tužnu priču iz Drugog svjetskog rata…
Tijekom Drugog svjetskog rata u NDH je bio koncentracijski logor Jadovno kojim je upravljao ustaški režim. Cilj je bio sustavno istrebljenje Srba i Židova. Logor je bio poznat po jezivoj praksi bacanja ljudi u jame, u kojima su i umirali 1941. godine. Žrtve su bile smrtno ozlijeđene pri udaru, dok su druge na kraju umrle od gladi, dehidracije i neliječenih rana.
Među preživjelima bilo je i onih koji su prkosili svim izgledima. Žena koja je tijekom 20 dana zatočeništva u jami proživjela nezamisliv užas, hrabro je podijelila svoju priču pred kamerama. Ovaj snažan isječak iz serije brzo je postao viralan na TikToku i raznim drugim platformama društvenih medija, šireći se poput šumskog požara. Tjerali su nas u špilju, a potom jednu po jednu obitelj u jamu. Zgrabili su ženu i zaprijetili joj:
“Upotrijebi svoju majčinsku figuru i nećeš imati izlaza.” Dvojica su je zgrabila i snažno bacila. U očaju, rekla je, skočio sam i prisjetio se kako sam se osvrnuo dok sam silazio. Prisjetio se nesretnog događaja kada se spotaknuo o hrpu kamenja, zbog čega mu je cipela nestala nakon udara. Ostale su mu samo čarape, slomljene obje noge i ozlijeđena desna noga. Kako bi se podupro, naslonio se na zid radi udobnosti. Ljudi su padali u ponor, naslanjajući se jedni na druge u kaotičnom bijesu. Njihovi jauci su odjekivali, pomiješani sa strahom i gađenjem zbog okrutnosti koju im je sudbina dodijelila.
Bolno je pregledavao ljude koji su pali na kantu za smeće i vikao: “O, kako sam jadan, majko, spasi me!” Bog? Nakon što su spušteni u jamu, dočekala ih je paljba bombi i bacanje kamenja. Kad padne noć, okupljamo se oko mladunaca, zabrinuti poput zaštitničke kokoši. Iznenada, troje je ljudi izašlo iz sjene. Njihove su riječi odjekivale zahtjevom: “Istupite, ponesite svoj sat i novac”, ili riječi u tom smislu. Ne sluteći njihovu punu namjeru, odabrali su mladu ženu i još dvojicu muškaraca i odveli ih.
Nažalost, umiru mladi i vraćaju se beživotni. Djevojka koja je pretrpjela užasan čin nasilja bezosjećajno je ostavljena pred našim očima. Mi jadnici šutimo iz straha i nemoći, bez hrabrosti intervenirati. U tom tragičnom razdoblju izgubljeni su mnogi životi, a među žrtvama je i veliki broj nedužne djece. Nedostatak vode je najhitniji problem koji tjera očajne ljude da piju vlastiti urin kako bi preživjeli. Nevjerojatno, čak iu takvim strašnim okolnostima, baka je držala dijete u naručju. Prošla sam kroz trudnoću, a zatim rodila mrtvorođenče i nisam bila spremna roditi se…
Životni stil stanovnika podsjeća na ukope i kasnije napade ušiju i crva. Ustao sam sa zemlje, obrisao prljavštinu i otkrio da su mi pregača i noge prekrivene crvima. Gnjili miris koji je izbijao iz nas bio je toliko jak da smo se pitali koliko dugo ćemo morati trpjeti ovaj neugodan smrad. Tijekom Drugog svjetskog rata Jadovno je bilo koncentracijski logor pod kontrolom Huke Rukavine, gdje su Srbi i Židovi sustavno istrebljivani od strane ustaškog režima Narodnog demokratskog vijeća.
Ovaj logor bio je početak 26 logora na području Nezavisne Države Hrvatske. Logor Gospić-Jadovno-Pag bio je odredište za Srbe i Židove sa svih strana, koji su po dolasku pogubljeni. Brutalno djelovanje u logoru prestalo je 24. lipnja 1941. godine. Suprotno uvriježenoj zabludi, žrtve smrti na tom području nisu bile ograničene samo na Srbe u Lici i okolnim selima. Velebitske špilje, paška stjenovita obala i podmorje uz otoke bili su svjedoci brutalne smrti bezbrojnih Srba i Židova iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srema.
Zatočenici koncentracijskih logora transportirani su iz gospićkog zatvora na Velebit i Pag, prolazeći kroz sabirne centre Ovkara i Stupačnovo. Na volovskim zapregama dovezeni su iz raznih krajeva NDH do stanice Gospić. U razdoblju od 132 dana, od 11. travnja do 21. kolovoza 1941., tim je putem do potpune torture prošlo nevjerojatnih 42.246 muškaraca, žena i djece. Među tim ljudima, strašnih 40.123 ljudi nemilosrdno je zbrisano najokrutnijim sredstvima.
Talijanske trupe su intervenirale i spasile oko 2000 života. No, ustaše su ih potom prebacile u logor Jastrbasco, a kasnije u novoosnovani logor Jasenovac. Poslije rata lokacija logora ostala je neistražena zbog dubokih jama u koje su zakapana tijela, od kojih su neke čak i zabetonirali Jugoslaveni. Komunističke vlasti. Tek 1980-ih godina otkriveno je više mjesta s ostacima kostura. Počevši od 2009. godine, razne grupe, uključujući Srpsko narodno vijeće,
Hrvatska židovska zajednica i lokalni antifašisti organizirali su komemoracije žrtvama koncentracijskog logora. Stoga je 24. lipnja u Hrvatskoj određen kao Dan sjećanja na koncentracijski logor Jadovno. Izvorno izgrađen 1975., ovaj spomenik žrtvama koncentracijskog logora ostao je na mjestu 15 godina dok nije srušen 1990. Da bi ga zamijenila, izgrađena je replika izvornog spomenika koja je otkrivena 2010. Nažalost, replika je misteriozno nestala u roku od samo 24 sata nakon što je otkrivena.
