Zoran Slavnić, poznatiji pod nadimkom Moka, obilježio je zlato naše košarke kao jedan od najistaknutijih i najtalentiranijih igrača s posebnim stilom igre ere. Odnosno, uvijek je bio pri dnu momčadi, ali je najbolje partije imao u najvažnijim utakmicama koje su odlučivale o trofejima. Španjolci su ga zbog njegove domišljatosti na terenu prozvali “ekscentričnim genijem”.
Slavnić je ostavio neizbrisiv trag u svijetu košarke i kao igrač i kao trener. Njegova strast za igrom, inovativnost i nepokolebljiv duh učinili su ga legendom u sportskom svijetu. S druge strane, često je u središtu pozornosti javnosti zbog vrlo intrigantnog privatnog života.
To je samo igra – to je Mokin poznati moto. ——Zoran Slavnić je playmaker. S reprezentacijom je postigao neviđen uspjeh i osvojio sve titule. Poznat po predanosti trenerskom poslu nakon umirovljenja, Moka će ostati zapamćen i kao prvi izbornik reprezentacije. Uvršten je na FIBA-in popis 50 najboljih igrača 1991. godine, a primljen je u FIBA-inu Kuću slavnih 2013. godine. Osim vlastitih velikih uspjeha, presudno je utjecao i na karijere Dražena Petrovića i Tonija Kukoča. , Dino Raja, Aleksandar Đorđević, Miloš Teodosić itd.
Teško djetinjstvo – Rođen je u siromašnoj radničkoj obitelji na Dorkolu u Beogradu – majka Katarina bila je domaćica, a otac Milivoje vozač. Živjeli smo u ulici Calla Lazar 11, što je mnogima bilo čudno jer su radničke obitelji uvijek bile na periferiji grada, a ne u centru grada. Bili smo u sobi, a WC je bio vani. Jako smo siromašni. Doduše, imali smo novca dok je tata radio kao vozač u veleposlanstvu, ali onda je prešao u drugu tvrtku i nismo imali novca.
Moka se prisjeća nevolja koje je prouzročio roditeljima. -Volim se igrati u blizini katedrale, čak imam i svoj označeni fliper koji nitko ne smije dirati. Imao sam deset godina i družio sam se s nekim dečkima od 15 godina koji su već bili pankeri. S njima sam postao glavna osoba na tom području. Ukrao sam slatkiš! U blizini moje kuće nalazi se tvornica, a šećer se pakira u debele papirnate vrećice. Kako sam jako sladokusac, uspio sam otvoriti vrećicu i ukrasti je. Kad je moja majka saznala, žestoko me pretukla! Od tada nisam ništa ukrao.
Obećao je roditeljima da će završiti osnovnu i srednju školu, što je i učinio – ja sam učio u školi “Braća Ribar”, s dobrim uspjehom do sedmog razreda. Tada sam pao na popravnom ispitu iz matematike. Kako bih poboljšao svoje rezultate, išao sam na privatne satove kod brata pokojnog trenera Zdravka Kubata, kojeg nikada neću zaboraviti. Učinio me igračem i učinio me čovjekom.
Da se vratim na temu, preko ljeta sam jako dobro zagrijao stolicu pa sam bio dosta dobar do kraja osnovne, ali i u srednjoj. Obećao sam roditeljima da ću završiti srednju školu i završio sam. “Išao sam u Saobraćajnu”, priča Slavnić i objašnjava kako je dobio poznati nadimak “Moka”: – Čim je završio tečaj, otišao sam u borbu. Ovako je gotovo, normalno je! Zgradu za zgradom, mi siromašni uličari (kako nas zovu) borimo se protiv bogatih. Često koristimo palice kada se borimo. E, odatle i moj nadimak Moka. Jednom sam rekao da mi je nadimak Mocha Chocolate ili Mocha Cookie, ali istina je da dolazi od stupa!
Košarka kao način života – Slavnić je prije košarke trenirao boks, odbojku, rukomet, nogomet, atletsku atletiku… Na kraju se odlučio baviti sportom i postigao nevjerojatne rezultate. Godine 1963. počeo je igrati za Crvenu zvezdu, a četiri godine kasnije postao je član prvog tima. Do 1977. godine u dresu Crvene zvezde odigrao je 301 utakmicu i postigao 4014 poena. Jedan je od rijetkih sportaša koji je osvajao zlatne medalje na Olimpijskim igrama, Svjetskim prvenstvima i Europskim prvenstvima. Tri puta je osvajao europska zlata: Barcelona 1973., Beograd 1975. i Liège 1977. Osvojio je zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu 1978. u Manili i Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine.
– Ne znam kojim ću se sportom profesionalno baviti jer sam u svakom sportu bio uspješan. Tvrdoglavost me savladala, zato sam odlučio krenuti od najtežeg mjesta, a to je košarka, jer je igraju visoki ljudi. Toliko je volim da bih dao život za ovaj sport. Vrijeme igranja u Crvenoj zvezdi bilo mi je najbolje u karijeri. Cijeli svijet je moj! Lagano sam ušao u prvu momčad i uspio sve uvjeriti da su “mali zalogaji” koje su me nazivali itekako vrijedni. Uvijek sam bio najmanji u timu, ali najbolji! Takav je bio i moj sin Zvezdan, ali rođen je sa srčanom manom koja ga je spriječila da postane profesionalni sportaš u Alkanu. Moka se družio sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, kojeg je upoznao u kazinu:
– Volim ići u casino, to me opušta. Igrao sam rulet za stolom s Akonom i nisam imao pojma tko je on. Kad je izašao broj osam, rekao sam: “To je moj broj.” Uvijek sam pogodio isti broj i svi su znali da je broj osam Mokin. Međutim, Arkan je rekao da je njegova! Odbrusio sam mu: ‘Nemoj zajebavati, svi znaju da je ovo moje, ali možemo podijeliti plijen ako hoćeš.'” Kasnije mi je objašnjeno tko je on. Srčani košarkaš… Osim košarkaških obaveza, Moka je pravi zavodnik i u privatnom životu.
– Vježbom ćete brže sazrijeti i znati što želite. Zato neću oklijevati prići niti jednoj djevojci! Ja sam romantičar i prvi put sam imao seks sa starijom djevojkom sa 17 godina. Moj prijatelj i suigrač Dragan Kapičić svaki dan dobije 50-100 pisama od djevojaka. Poslali su mu slike interijera! Zamolio me da ga pročitam. Pogledala sam fotografije, odabrala one koje su mi se svidjele i glumila Dragana da im dogovorim sastanak. Kad bi me vidjeli, zbunili bi se. Nekim curama nije smetalo da se ja pojavim umjesto Kapičića. Imao sam i situaciju da sam dok sam igrao igru primijetio djevojku u publici pa sam je zamolio da me pričeka dok ne završim s igrom.
Svoju prvu suprugu Slavicu upoznao je na natjecanju – bio sam u rodu s njezinom prijateljicom. Gledali su zajedno košarku i rekao sam sebi: “Ovo nisi trebao donositi.” Ja sam joj to sredio i bili smo zajedno 19 godina, a kada mu se rodio sin Zvezdan, doživio je najveću sreću.
– Oduvijek sam željela sina! Dobio sam ga dok sam se natjecao na Olimpijskim igrama. Volim Zvezdu, zato je i zovem Zvezdan. Da imam ćerku zvala bi se Zvezdana! Kad su mi rekli da je rođen, popio sam dvije litre ruskog šampanjca. Glava mi je bila teška kao cement jer nikad prije nisam pio alkohol. Zvezdan me je obožavao i vodila sam ga sa sobom gdje god sam išla. I svakakvih anegdota!
Sjećam se kad je imao tri godine bili smo na moru u Splitu i naučio sam ga plivati. Stavio sam mu uzicu i bacio ga s obale u vodu. Ispao je iz šalupe i počeo se bojati vode i mene. Trči kao lud! Budući da sam košarku igrao u inozemstvu, prva godina mi je završila u Italiji, a šesta u Španjolskoj. Zato zna sve jezike! Bio je najbolji učenik u razredu i nikad nisam imao problema s njim kad je bio mali.
Jedino što zamjeram svom sinu je činjenje zločina na ulici! – Kad je imao 14 godina, ja sam bila razvedena i on je živio s majkom. Ovo je bila najveća greška u mom životu! Znao sam da se ne može nositi s njim. Zažalio sam što ga nisam poveo sa sobom jer sam znao da sam umjesto znanstvenika osoba koju treba izvesti na pravi put. Pokušao sam ga nekako ukrotiti. Plaćao sam mu pet centi da ga svaki dan vozim u školu i odvezem kući nakon škole. Budila sam se rano zbog njega, radila mu sendviče, plaćala privatne sate… On je tako izdržao nekoliko mjeseci, a onda mi je rekao da više ne ide u školu jer ga to ne zanima.
Kobna noć – Njegov sin jedinac je u ožujku 1998. u klubu “Četiri sobe” iz vatrenog oružja ubio Olivera Jovanovića, koji je 12 dana kasnije preminuo. Do sukoba je navodno došlo zbog svađe sa Zvezdanovom tadašnjom djevojkom, pokojnom pjevačicom Ksenijom Pajčin. Zbog toga je osuđen na devet i pol godina zatvora. – Zvezdan je s Ksenijom Pajčin počeo izlaziti sa 16 godina. Sretna sam jer znam da je zaljubljen, a vjerujem i da je bolje da ima djevojku da ne radi gluposti.
Njihova veza trajala je dvije-tri godine, a onda se dogodilo ubojstvo… Ksenija ni po čemu nije bila kriva! Te večeri se u klubu pojavila u društvu glumice Katarine Radivojević, ali nije bila odgovorna za tučnjavu. Kakva nesretna situacija! Moj sin je slučajno ubio dječaka, rekao je Moka i dodao da je imao hrabrosti nazvati majku pokojnog Olivera Yovanovicha.
– Rekao sam joj: “Da moj sin umre, bilo bi mi lakše nego da me tvoj sin zlostavlja, i ja je razumijem… Tada je Zvezdan krenuo nizbrdo i završio u zatvoru.” otišli k njemu u posjet, posvađali bismo se. Međutim, odustao sam jer je bio u zatvoru i pokušao sam ga razumjeti.
Osvrćući se na bolnu prošlost, Slavnich žali što unatoč naporima nije uspio zadržati svog sina podalje od svijeta kriminala – nije mu se sviđao put kojim je krenuo i javno ga je osuđivao. Pokušala sam mu pomoći, ali me nije htio poslušati. Bio je jako dobar u sportu, što je naslijedio od mene. No, treniranje ga uopće nije zanimalo te je ipak podržao Zvezdanov odlazak iz realityja.
– Razgovarali smo o tome i objasnio sam mu što ga čeka unutra, ali to je bila njegova želja. Podržavam ga jer jedino tako može legalno zaraditi. Zadovoljan sam njegovim postupkom i ne krivim ga što je napravio neku glupost. Da nije bio u vezi, mislim da bi pobijedio. Pa, što god napravio, bit ću ponosan na njega jer on je moj sin.
Poznati playmaker tvrdi da nimalo ne žali što nema više djece – srećom moja druga supruga Jelena nije inzistirala na rađanju djece. Ne želim ni ja njih, jer se bojim da ne počinim još jedan zločin – rekao je stariji Slavnich, koji je također bio zabrinut da mu sin ne oženi njegovu ženu:
– Kada je Zvezdan prvi put ugledao Jelenu, umalo se nije onesvijestio. Žena je tako lijepa! Pa se bojim da će se moj sin zaljubiti u ženu. Razlika između njih bila je samo devet godina, a ona i ja smo imali osamnaest, pa se bilo lako zaljubiti. Ovo nije neprirodno. Srećom, ništa se nije dogodilo. Uvijek izvodim vratolomije kad oni sami uđu u sobu. Rekao sam, ‘Hajde,
