Velika tragedija potresla je Konjic i Hercegovinu nakon što je u nedjelju preminula jedanaestomjesečna beba na putu prema Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, potvrđeno je iz ove zdravstvene ustanove.

Hercegovinu je pogodila vijest koja je duboko potresla ne samo lokalnu zajednicu, nego i širu javnost u Bosni i Hercegovini. Radi se o tragičnoj smrti jedanaestomjesečne bebe iz Konjica, koja je preminula tokom transporta prema Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar (SKB Mostar). Vijest je potvrdila sama bolnička ustanova, a u kratkom roku izazvala je snažne reakcije i talas pitanja: da li se ovakav ishod mogao spriječiti i kako je moguće da zdravstveni sistem zakaže u najkritičnijem trenutku kada se radi o spašavanju života djeteta.

Ova tragedija, iako pojedinačna, otvorila je mnogo šira pitanja o funkcionisanju zdravstvene mreže, organizaciji hitnih službi i spremnosti institucija da odgovore u situacijama gdje se svaka sekunda računa.

Hronologija događaja

Prema dostupnim informacijama, roditelji bebe su se u nedjelju obratili Domu zdravlja Konjic zbog pogoršanja zdravstvenog stanja svog djeteta. Nakon što je beba pregledana, ljekari su uputili porodicu prema Općoj bolnici Konjic. Međutim, ubrzo je postalo jasno da je stanje kritično i da dijete mora hitno biti transportovano u Mostar, gdje se nalaze potrebni kapaciteti i stručnjaci.

Problem je nastao u trenutku kada je ustanovljeno da bolnica u Konjicu nema na raspolaganju sanitetsko vozilo za ovakav hitan transport. Taj podatak sam po sebi izaziva šok i nevjericu, jer se radi o osnovnom resursu koji bi svaka bolnica morala imati dostupan 24 sata dnevno.

Suočeni sa očajem i borbom protiv vremena, roditelji su odlučili da bebu pokušaju spasiti na jedini način koji im je bio preostao – prevozom privatnim vozilom.

Policijska pratnja i pokušaji pomoći

Tokom vožnje, roditelji su uspjeli kontaktirati policiju, koja je odmah reagovala i obezbijedila pratnju pod rotacijama sve do Mostara, kako bi se put skratio i beba što prije stigla do zdravstvene ustanove.

Na pola puta, u susret im je krenulo vozilo Hitne pomoći Doma zdravlja Stari grad Mostar. Ekipe hitne pomoći preuzele su dijete iz privatnog automobila i nastavile sa transportom prema bolnici, istovremeno pružajući prvu pomoć.

Ipak, bez obzira na napore i ubrzani dolazak, situacija je bila krajnje teška.

Dolazak u bolnicu i pokušaji reanimacije

Po dolasku na CUM SKB Mostar, medicinsko osoblje je preuzelo bebu. Nažalost, dijete je već stiglo bez znakova života. Ljekari su odmah započeli postupak reanimacije i uložili maksimalan napor da spasu mali život. Međutim, svi pokušaji su se pokazali uzaludnim.

Iz bolnice su kratko saopštili:

“Možemo potvrditi da je jedanaestomjesečni dječak iz Konjica u nedjelju dovezen na CUM SKB Mostar bez znakova života. Liječnici su ga pokušali reanimirati, ali nažalost, bilo je bezuspješno.”

Ta izjava je dodatno potvrdila tragičan epilog priče koja je započela u trenutku kada se porodica, u najvećem strahu, obratila za pomoć sistemu u koji je vjerovala.

Muk i bol u zajednici

Nakon što je vijest dospjela u javnost, cijeli Konjic, ali i šira regija, bili su obavijeni tugom. Smrt djeteta je uvijek najteža vijest, a okolnosti u kojima se dogodila dodatno su pojačale osjećaj bola i ogorčenosti.

Građani su postavili brojna pitanja:

• Kako je moguće da bolnica u Konjicu nema raspoloživo sanitetsko vozilo u trenutku kada se radi o hitnom slučaju?

• Zašto sistem nije imao spreman plan za ovakve situacije?

• Da li bi život bebe mogao biti spašen da je transport bio organizovan na vrijeme i na odgovarajući način?

Ova pitanja nisu samo izraz tuge, već i zahtjev za odgovornošću institucija koje su zadužene da osiguraju osnovne uslove za spašavanje života.

Šutnja institucija

Posebnu pažnju izazvala je činjenica da se iz Opće bolnice Konjic u prvim satima i danima nakon tragedije niko nije oglašavao. Odsustvo reakcije, barem u vidu saosjećanja i izražavanja žalosti, dodatno je pojačalo ogorčenje javnosti.

Istovremeno, šutnja je otvorila prostor za brojne spekulacije i sumnje: da li je postojalo zataškavanje, nemar ili jednostavno nedostatak organizacije?

Građani, ali i šira javnost, sada očekuju jasne odgovore. Javnost traži da se utvrdi da li su postojali propusti i da li je tragedija mogla biti spriječena.

Širi kontekst problema

Ovaj slučaj nije izolovan. U cijeloj Bosni i Hercegovini već godinama se upozorava na probleme sa:

• nedostatkom medicinskog kadra,

• zastarjelom opremom,

• slabom organizacijom hitne pomoći,

• neujednačenim standardima između različitih kantona i opština.

Kada se sve to spoji, jasno je da je sistem fragilan i da često ne može odgovoriti na urgentne situacije.

Upravo zato je smrt ove bebe postala simbol šireg sistemskog problema, a ne samo tragična pojedinačna priča.

Reakcija javnosti i očekivanja

Na društvenim mrežama, vijest je izazvala lavinu reakcija. Ljudi su izražavali tugu, bijes i solidarnost s porodicom. Mnogi su isticali da se radi o tragediji koja bi trebala biti prekretnica – trenutak u kojem će institucije shvatiti da moraju mijenjati sistem i da se ovako nešto ne smije ponoviti.

Neki od najčešćih stavova građana bili su:

1. Poziv na istragu – zahtjev da se odgovorni identifikuju i da se javno objasni zbog čega sanitetsko vozilo nije bilo dostupno.

2. Zahtjev za reformom – isticanje potrebe da se poboljša organizacija i dostupnost hitnih službi u svim gradovima i opštinama.

3. Podrška porodici – izražavanje saosjećanja i pružanje moralne podrške roditeljima u najtežem trenutku njihovih života.

Smrt jedanaestomjesečne bebe iz Konjica u transportu prema SKB Mostar nije samo tragedija koja je pogodila jednu porodicu – to je kolektivni udarac koji je ogolio sve slabosti zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini.

Ovaj slučaj je otvorio bolno pitanje: koliko zapravo vrijedi život građanina kada sistem ne može obezbijediti ni najosnovnije resurse poput sanitetskog vozila.

Iz priče se mogu izvući tri ključne pouke:

• Hitne službe moraju biti bolje organizovane – bez obzira na veličinu grada ili bolnice, mora postojati osnovna spremnost za transport pacijenata u kritičnim stanjima.

• Institucije moraju odgovarati – šutnja i izbjegavanje odgovornosti samo dodatno urušavaju povjerenje javnosti.

• Ova tragedija ne smije biti zaboravljena – već mora poslužiti kao pokretač promjena koje će spasiti buduće živote.

Na kraju, ostaje gorak osjećaj da je možda jedan mladi život mogao biti spašen. No, ostaje i nada da će se iz ovog bola izroditi promjene koje će spriječiti da se slična tragedija ponovi.

Jer nijedna porodica ne bi smjela prolaziti kroz agoniju kakvu su prošli roditelji jedanaestomjesečnog dječaka iz Konjica.