U selu Brnjac, nedaleko od Loznice, jutro koje je trebalo biti mirno pretvorilo se u šok i bol za domaćina Zorana Jezdića. Napad pasa lutalica na njegovo stado ovaca ne samo da je ugrozio njegovu materijalnu sigurnost, već i duboko potresao svakodnevicu života na selu, gdje se svaka životinja broji kao član domaćinstva. U zoru jednog običnog dana, svjedočili smo kako briga o stadu može postati borba za preživljavanje.
- Jezdić je, kao i svakog jutra, ustao prije sunca. Bio je to tek početak dana kad je čuo buku koja nije bila uobičajena za njegovo dvorište. Kad je pogledao prema toru, prizor je bio stravičan. “Čuo sam buku oko 5:45. Kad sam izašao, ugledao sam desetak pasa, žutih i crnih, koji su doslovno davili ovce,” prisjetio se Zoran, oči su mu bile pune nemoći dok je prepričavao događaj. Pokušavao je otjerati napadače, ali psi su bili brojčano nadmoćniji, a ovce u panici već razasute po imanju i obližnjoj livadi.
Kad se incident konačno smirio, šteta je već bila učinjena. Četiri ovce ležale su mrtve, kao i jedno jagnje, dok je nekoliko drugih životinja bilo ranjeno, krvavo i u šoku. Od ukupno preko dvadeset ovaca koliko je imao, za osam njih se još uvijek traga – neke su se razbježale po okolnim njivama, neke možda podlegle povredama. Tuga i strah miješali su se dok je Zoran obilazio svaki kutak imanja, nadajući se da će barem poneka od njih preživjeti.
- Incident je šokirao ne samo Jezdića, već i cijelo selo. Napadi pasa lutalica nisu uobičajena pojava u ovom kraju, ali su se, prema riječima mještana, u posljednje vrijeme počeli događati sve češće. U obližnjem šumarku, kaže Zoran, često se mogu vidjeti napušteni psi, koje su vlasnici ostavljali da se sami snalaze. Takvo ponašanje stvara ne samo moralne posljedice, već i konkretne opasnosti za sela čija ekonomija počiva na stoci.
Slične priče, nažalost, nisu rijetkost u našoj zemlji. Prema izvještaju koji je objavio Glas Podrinja, broj prijavljenih incidenata napada pasa lutalica u lozničkom kraju povećao se za skoro 20% u posljednjih godinu dana. U svom članku ukazali su na nedostatak sistemskog rješenja za zbrinjavanje napuštenih životinja, kao i na odgovornost neodgovornih vlasnika koji pse ostavljaju u ruralnim područjima, gdje oni često formiraju čopore i napadaju stoku.
Veterinarske službe su brzo reagovale na poziv i izašle na teren kako bi evidentirale štetu i pružile potrebnu pomoć. Međutim, Jezdiću je jasno da je potrebna dugoročna reakcija zajednice i institucija. “Ne radi se samo o mom stadu, već o sigurnosti kompletnog sela. Danas su stradale ovce, sutra može biti dijete koje se vraća iz škole,” dodaje on, zabrinut za budućnost svoje zajednice.
Organizacije za zaštitu životinja, poput Udruženja “Beta Loznica”, već godinama ukazuju na ozbiljnost problema pasa lutalica i apeliraju na lokalne vlasti da izgrade skloništa, osiguraju sterilizacije i kazne napuštanje kućnih ljubimaca. Njihovi volonteri često na terenu nalaze pse koji su ostavljeni u šumi, bez hrane, vode ili nade. U njihovim apelima se jasno naglašava da je pas lutalica najčešće viktima ljudskog nemara, ali kada se nađu u čoporu – postaju prijetnja.
- Šira društvena slika još je složenija. Sličan problem istaknut je i u istraživanju koje je proveo Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, gdje je utvrđeno da napadi pasa lutalica godišnje prouzrokuju stotine hiljada eura štete gazdinstvima širom Srbije. Istovremeno, upozoreno je da postoji direktna veza između ekonomskih posljedica i urušavanja napora da se mladi zadrže na selu – jer svaki napad, svaka izgubljena životinja, još je jedan razlog više da neko odustane od porodičnog posla.
Za Zorana, ovo nije samo finansijski gubitak, već i emotivni udarac. Svaka ovca bila je dio njegove priče, njegovog rada i naslijeđa. Iako je navikao na izazove poljoprivrednog života, ovaj put teško je prikriti razočaranje: “Čovjek može mnogo da izdrži, ali ovako nešto te natjera da se zapitaš – zašto se trudim?”
Uprkos tome, svjestan je da borbu ne smije napustiti. Dok veterinari zbrinjavaju povrijeđene ovce, on obilazi okolinu u potrazi za preživjelima. Ne zna šta će biti sa stokom, ali zna da ovaj događaj otvara veće pitanje. Pitanje zajedničke odgovornosti. Jer problema pasa lutalica se ne rješava tek tako. To je odraz odnosa prema životinjama, komšijskim vezama i ljudskosti.
- Za kraj, ostaje nada da će i ovaj slučaj Zorana Jezdića podstaći hitnije sistemske mjere, da psi više neće biti žrtve napuštanja, a poljoprivrednici – žrtve napada. Jer na selu, svako jutro donosi novu borbu, ali i novi razlog da se ona vodi. A ono što danas počne kao nečija nebriga, može sutra postati nečiji potpuni slom.
