Amra Beha, žrtva obiteljskog nasilja iz BiH, hrabro je javno podijelila svoju priču o traumi i izazovima koje je proživjela u desetogodišnjem braku. Njezin suprug bio je poznat po svom manipulativnom i nasilnom ponašanju te ju je zlostavljao fizički, psihički i emocionalno.
Amla je progovorila kako je na početku njihove veze počelo nasilje. Izolacija od prijatelja i obitelji prvi je znak problema. Suprug ju je optužio za nevjeru i pokušao kontrolirati svaki aspekt njezina života, uključujući financijske odluke poput kupnje osnovnih proizvoda.
Nasilje je eskaliralo tijekom njezine trudnoće, uključujući fizičko zlostavljanje poput vezivanja i maltretiranja, zbog čega se na kraju nije mogla brinuti za svoje dijete.
Amla je otkrila da je strah bio ključni faktor koji ju je spriječio da izađe iz veze. Čak i kada je podizala kaznene prijave protiv supruga, često ih je povlačila iz nemoći i straha za svoju i sinovljevu sigurnost. Stvari su išle iz lošeg u gore, a njezin je suprug postajao sve beskrupulozniji, manipulirajući njome putem prisluškivanja i optužbi za nevjeru.
Međutim, Amra se uspjela izvući iz kruga nasilja. Uz podršku prijatelja i boravak u sigurnoj kući, počela je koračati prema sigurnijem i stabilnijem životu. Iako je prošla kroz teške trenutke, uključujući psihijatrijsko liječenje i bitku s bipolarnim poremećajem, danas je jača nego ikada.
Ova su je iskustva naučila mnogo o psihologiji i važnosti samopouzdanja i podrške. Njezina je priča snažan podsjetnik na složenost obiteljskog nasilja i važnost pružanja podrške žrtvama kako bi mogle prekinuti krug zlostavljanja i izgraditi novi život.
Kada govorimo o traumama, često se fokusiramo na njihov negativan utjecaj na fizičko i psihičko zdravlje. No, postoji fascinantan psihološki fenomen nazvan posttraumatski rast (PTG), koji opisuje pozitivne promjene koje nastaju nakon što osoba prebrodi teško iskustvo.
Istraživanja pokazuju da neki ljudi razvijaju novu snagu i svrhu u životu kada su suočeni s velikim gubitkom, nasiljem, bolešću ili drugim traumatičnim događajima. To ne znači da trauma ne ostavlja traga, već da ljudi uspijevaju pronaći smisao u svojim iskustvima i iz njih izrasti u otpornije, samosvjesnije i suosjećajnije osobe.
PTSP se manifestira na različite načine: ljudi često razviju snažnije veze s drugima, dublje cijene mala životna zadovoljstva ili novu perspektivu svijeta. Na primjer, osoba koja je preživjela tešku bolest može se potaknuta svojim iskustvom odlučiti posvetiti zdravijem načinu života ili humanitarnom radu.
