Poznati pjevač Zdravko Čolić svojedobno je bio u pritvoru i otvoreno je ispričao o tome. Otkrio je da je tijekom 1980-ih odlučio krenuti u sferu biznisa. Međutim, naišao je na nesretnu situaciju u kojoj se sudac jako zainteresirao za njega, što je dovelo do stvaranja spisa.
Čoliću je nakon privođenja određena jamčevina kako bi se obranio. Primarni uzrok njegovog privremenog zatočeništva vrtio se oko njegovog stjecanja strane valute.
Nakon uhićenja u Ohridu, pokazalo se da ima dvojake uloge i menadžera i investitora u sektoru telekomunikacija. Pjevač je pojasnio da je sredstva kredita pretvorio u stranu valutu jer se to u Makedoniji pokazalo povoljnijim u odnosu na Beograd i Zagreb. Prije ovog događaja njegov skromni pothvat ostao je zataškan široj javnosti.
Iskustvo koje sam doživio bilo je sve samo ne ugodno. U selima Albanije pojedinci su se aktivno bavili otkupom deviza, zbog čega sam se našao u stalnom praćenju. Pobudilo je sumnju da sam tamo bio u veljači, kada nema koncerata i turista. Tištao me teški kaput koji je podsjećao na pjesmu Bijelog dugmeta, a oni su jedva čekali priliku da mi otmu sve devize.
Srećom, Ante Marković je naposljetku uveo zakonski sustav otkupa deviza i da sam samo čekao osam mjeseci, mogao sam u potpunosti izbjeći to nesretno uhićenje. Radilo se isključivo o novcu, bez upletenosti u bilo kakve protuzakonite radnje, istaknuo je Čolić, a ispričao je i kako su ljudi reagirali na ovu konkretnu situaciju.
Po dolasku, odmah su me otpratili do ureda glavnog šefa, gdje su prema meni postupali s najvećim poštovanjem. Ljubazno su mi osigurali hranu, koja se sastojala od vode i hamburgera, prije nego što su me poslali u hotel na prijeko potreban odmor, zajedno s uputama da se vratim sljedeći dan na razgovor.
Razgovor, koji je trajao cijeli dan, započeo je u osam ujutro i završio u osam navečer. Osjećao se kao oblik zatočeništva, iako s dozom popustljivosti. Tri dana kasnije predsjednik vijeća koje je vodilo slučaj pustio me na slobodu i dopustio mi da se branim sa slobode. Tijekom suđenja promatrači su dolazili i odlazili na smjene: jedni su dolazili tijekom uvodnih riječi, drugi odlazili prije početka obrane, a nekolicina se pojavila samo na optužnici.
Usred suđenja, pojedini promatrači bi žestoko uzviknuli: “Kriv je, osudite ga!” dok bi drugi strastveno molili: “Gdje ćemo naći devize ako ga osude?” U konačnici, predloženo je da Ante Marković donese zakon koji bi olakšao stjecanje deviza.
