U ovom članku možete pročitati na šta je spreman Vučić da bi zaštitio Dodika

Nova bezbednosno-politička tenzija u regionu

U svetlu nedavnih geopolitičkih previranja, situacija na Balkanu ponovo je došla u fokus, ovog puta zbog sporne uloge Srbije u regionalnim političko-bezbednosnim odnosima. Izjave beogradskog advokata Čedomira Stojkovića, koje su izazvale pažnju i kontroverze, ukazale su na potencijalnu destabilizaciju koju mogu izazvati odluke srpskog predsednika Aleksandra Vučića, pogotovo u odnosu prema lideru Republike Srpske, Miloradu Dodiku, kao i prema širem kontekstu ruskog uticaja u regionu.

Stojkovićeva reakcija usledila je nakon niza političkih poteza koji, po njegovom mišljenju, ukazuju na Vučićevu spremnost da koristi institucije Srbije, uključujući i vojsku, za odbranu interesa ne samo domaćih aktera, već i stranih lidera – pre svega Vladimira Putina.

 Šta je pokrenulo reakciju Čedomira Stojkovića?

1. Sankcije Evropske unije Dodiku kao okidač

Prema izvorima iz evropskih političkih krugova, Evropska unija razmatra dodatne mere i moguće sankcije protiv Milorada Dodika, lidera entiteta Republika Srpska u okviru Bosne i Hercegovine. Razlog za ovu inicijativu je sve otvorenije prkošenje pravnom poretku države BiH, kao i intenzivno političko zbližavanje sa Rusijom, što izaziva zabrinutost u Briselu.

Stojković je ocenio da je Vučićeva neposredna reakcija na ove najave – sazivanje Savetа za nacionalnu bezbednost Srbijejasan signal da srpski predsednik pokušava da ovu međunarodnu temu prevede u pitanje nacionalne bezbednosti.

2. Aktiviranje vojnog vrha Srbije

U tom kontekstu, posebno zabrinjava detalj da je, na pomenutoj sednici Saveta, načelnik Generalštaba Vojske Srbije zauzeo centralno mesto. Kako Stojković navodi, ova pozicija ne bi bila dodeljena vojnom vrhu bez razloga koji, kako se pokazalo, prevazilazi okvire unutrašnje politike Srbije.

Načelnik Generalštaba je, prema dostupnim informacijama, izjavio da “pretnja sankcijama jednom čoveku, Dodiku, predstavlja ugrožavanje bezbednosti Republike Srpske”. Ovakav stav, prema Stojkoviću, zabrinjavajuće zamagljuje granice između političke solidarnosti i otvorene vojne pretnje.

Simbolička i politička uloga Dodika u ovom narativu

Prema analizi Stojkovića, Dodik se koristi kao simbol političkog otpora Zapadu, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i kao deo šireg prorusko-orijentisanog fronta u regionu. Vučićevo poistovećivanje Dodikovog položaja sa bezbednošću čitave Republike Srpske, a potom i same Srbije, otkriva stratešku orijentaciju koja gura zemlju sve dalje od evropskog puta.

Značaj Dodika u ovom kontekstu može se sagledati kroz tri ključne dimenzije:

  • Etničko-nacionalna lojalnost: Dodik uživa snažnu podršku dela srpskog naroda u BiH, a Vučić koristi tu simboliku za očuvanje vlastitog uticaja.

  • Geopolitička uloga: Njegovo zbližavanje s Rusijom i odbijanje da sledi EU direktive čine ga korisnim saveznikom Moskve.

  • Instrumentalizacija konflikta: Vučić može koristiti Dodika kao povod za konfliktno postavljanje Srbije naspram zapadnih vrednosti i institucija.

Putin kao zajednički imenitelj

Stojković posebno naglašava da iza cele dinamike stoji jedan moćan simbolički faktor – Vladimir Putin. Kako ističe, Vučić i Dodik dele zajedničku nit lojalnosti prema ruskom predsedniku, koji postaje faktor povezivanja svih aktera koji deluju suprotno interesima Evropske unije i NATO-a u regionu.

Ova trojka – Putin, Vučić, Dodik – prema Stojkoviću predstavlja:

  • Savezništvo protiv evropskih vrednosti

  • Pakt destabilizacije Balkana

  • Političku, medijsku i potencijalno vojnu infrastrukturu za potkopavanje demokratije

Sporna uloga Vojske Srbije

Jedan od najproblematičnijih aspekata, prema mišljenju Stojkovića, jeste pokušaj da se Vojska Srbije uključi u političko pitanje koje se odnosi na sankcije koje Evropska unija razmatra protiv jednog političara iz susedne države. On ukazuje da je ovo jasan dokaz instrumentalizacije vojne sile u funkciji spoljnopolitičkih interesa trećih strana, a ne zaštite sopstvenih građana.

Stojković ovde pravi paralele sa ratovima iz 1990-ih, implicirajući da se Vučić ponovo vraća nacionalističkom obrascu koji podrazumeva korišćenje sile za očuvanje političkog uticaja u regionu.

Stojkovićevo upozorenje: Vreme za reakciju ističe

U svom javnom obraćanju, objavljenom na društvenim mrežama, Stojković jasno upozorava da dalje ignorisanje ove dinamike može imati katastrofalne posledice. On poziva međunarodnu zajednicu da hitno reaguje i izoluje ne samo Dodika, već i Vučića, kako bi se sprečilo dalje potkopavanje mira i stabilnosti u regionu.

Prema njegovim rečima, hitno su potrebne sledeće mere:

  1. Diplomatska izolacija Milorada Dodika kroz sankcije i zabrane putovanja.

  2. Međunarodni pritisak na vlast u Srbiji kako bi se sprečila militarizacija političkih pitanja.

  3. Povećano prisustvo evropskih i NATO struktura u Bosni i Hercegovini kao oblik preventivne zaštite.

 Kuda vodi Vučićeva politika?

Stojkovićeve izjave predstavljaju ozbiljno upozorenje o pravcu u kojem bi regionalna politika mogla da krene ako se ovakav model ponašanja nastavi. Vučićeva odluka da bezbednosne institucije stavi u funkciju zaštite ruskih i entitetskih interesa, tumači se kao jasan znak da se Srbija udaljava od proklamovanog evropskog puta.

Iako vlast u Srbiji ovakve poteze pravda nacionalnim interesima i regionalnom stabilnošću, kritičari poput Stojkovića upozoravaju da se iza toga krije politička strategija preživljavanja autoritarnog režima kroz spoljnopolitičke tenzije.

Na kraju, postavlja se ključno pitanje:
Da li Srbija ulazi u novu fazu političke militarizacije pod plaštom “zaštite Srba” u regionu, ili je još uvek vreme za povratak dijalogu, reformama i istinskom evropskom opredeljenju?

Ako se Stojkovićeve reči uzmu kao signal upozorenja, vreme za odlučnu reakciju međunarodne zajednice je – sada. Jer, kako on kaže – “pre nego što postane suviše kasno”.

Ads