Zabranjuje se Trumpu da SAD napadne Iran!

Rat, Ustav i pravo na odluku – ko komanduje američkom vojskom?

U jeku rastućih tenzija između Irana i Izraela, u američkom političkom prostoru otvara se novo staro pitanje: ko ima pravo da odlučuje o ratu? Da li predsjednik Sjedinjenih Američkih Država može samostalno narediti napad na suverenu državu, ili Kongres, kao zakonodavna grana vlasti, mora imati poslednju reč?

U tom kontekstu, kongresmen Thomas Massie, član Republikanske stranke i poznat po svom libertarijanskom stavu, predložio je mjeru kojom se jasno zahtijeva da predsjednik ne može pokretati napade na Iran bez izričitog odobrenja Kongresa. Ovaj potez dolazi u delikatnom trenutku kada su se napetosti između Teherana i Tel Aviva značajno pojačale, a neki politički i interesni krugovi u SAD-u pozivaju na direktno američko uključivanje u potencijalni sukob.

 Nova rezolucija, stari principi

Inicijativa Thomasa Massieja: Ustav mora biti poštovan

Massie je, preko objave na platformi X (bivši Twitter), javnosti predstavio svoju rezoluciju kojom se zabranjuje učešće američke vojske u ratu između Izraela i Irana bez prethodnog odobrenja Kongresa.

„Ovo nije naš rat. Čak i da jeste, Kongres mora odlučivati o takvim pitanjima u skladu s našim Ustavom.“ – napisao je Massie.

Njegov prijedlog odražava doslednu filozofiju: američki predsjednik ne bi smeo imati neograničenu moć u pitanjima rata i mira. Iako je Thomas Massie član Republikanske stranke, njegova pozicija se često razilazi s političkom linijom njegove partije, naročito kada se radi o međunarodnim vojnim intervencijama.

Ključni elementi Massiejeve inicijative uključuju:

• Zabranu vojne akcije protiv Irana bez prethodnog glasanja u Kongresu;

• Opoziv svih postojećih operacija usmjerenih protiv Irana koje nisu eksplicitno odobrene;

• Poziv na striktno poštovanje Ustava SAD-a, konkretno njegovih odredbi o ratnim ovlašćenjima.

Podrška iz Senata: Demokratski glas Tim Kainea

Dan pre Massiejevog poteza, sličnu inicijativu predstavio je senator Tim Kaine, istaknuti član Demokratske stranke. Kaine je poznat po kontinuiranom zalaganju za ograničavanje predsjedničkih ratnih ovlasti, te je već godinama aktivan na ovom polju.

Kaineova mjera takođe poziva na ustavnu odgovornost Kongresa kao institucije koja jedina može dati legitimitet za ratne operacije. U dokumentu koji je podneo Senatu, naglašava se potreba za „odbranom demokratskih principa“ i sprečavanjem neovlašćenog ulaska u potencijalno razoran rat s Iranom.

„Ne možemo dozvoliti da jedna osoba vodi naciju u rat. To je protiv svega što predstavlja američki politički sistem.“, rekao je Kaine u izjavi za medije.

Geopolitička pozadina: Izrael, Iran i pritisci na SAD

Ove inicijative dolaze u trenutku kada raste pritisak proizraelskih lobističkih grupa u SAD-u da se američka vojska uključi u ratne operacije protiv Irana. Nakon niza međusobnih napada, uključujući i glasine o navodnom raketnom udaru na zgradu Mossada, atmosfera na Bliskom Istoku postaje sve zapaljivija.

Pojedine frakcije u američkom političkom establišmentu zagovaraju agresivniji odgovor na iranske akcije, dok se drugi – poput Massieja i Kainea – protive svakoj vojnoj intervenciji bez demokratskog legitimiteta i javne debate.

Političke implikacije i moguće prepreke

Predsednički veto kao prepreka

Iako rezolucije poput ove mogu dobiti podršku Kongresa, realnost američke politike ukazuje na verovatnu prepreku – predsednički veto. Ukoliko predsjednik Donald Trump, u hipotetičkom scenariju, odluči da ne poštuje tu odredbu ili je zvanično odbaci, rezolucija bi mogla biti blokirana bez dvotrećinske većine u oba doma Kongresa.

Ipak, autori inicijativa tvrde da i sam pokušaj usvajanja zakona ima značajnu političku težinu, jer pojačava pritisak na Bijelu kuću i stavlja pitanje ratnih ovlašćenja u fokus javnosti.

Unutarstranačke tenzije kod Republikanaca

Posebno je interesantna pozicija Massieja u kontekstu Trumpove Republikanske stranke, koja često podržava čvrst stav prema Iranu. Massie se i ranije suprotstavljao sopstvenoj partiji po pitanju vojnih intervencija, te se njegov stav može tumačiti i kao unutrašnja kritika militarističke politike unutar partije.

 Demokratija između rata i mira

Ove inicijative pokreću duboko pitanje: da li su ratne odluke u rukama jednog čoveka – ili cele nacije? Iako se često u javnosti govori o odbrani slobode i suvereniteta drugih naroda, demokratski procesi unutar same Amerike često su suočeni s ozbiljnim izazovima.

Kongresmeni poput Massieja i Kainea podsećaju da:

• Ratne odluke moraju biti zasnovane na ustavnom procesu;

• Američka vojska ne bi smela biti instrument geopolitičkih interesa bez kontrole;

• Građani SAD-a imaju pravo da znaju i odlučuju o učešću svoje zemlje u oružanim sukobima.

U svetu u kojem granice između državnog suvereniteta i međunarodnih intervencija postaju sve zamagljenije, ovakvi zakonski prijedlozi predstavljaju pokušaj vraćanja osnovnih demokratskih principa u fokus.

Jer, kako istorija pokazuje – rat započet bez javnog pristanka često završi s velikim posledicama za sve strane, naročito za one koji nisu ni imali priliku da o njemu odlučuju.