Zijada, tetka brutalno ubijene Nizame otvorila dušu: Šta sam mogla uraditi, kada mi policija kaže ‘neka je ona kući, mi smo blizu’

Prošle su dvije godine od trostrukog ubistva u Gradačcu i događaja koji su zgrozili javnost, te do kraja ogoljeli neefikasnost, nerad i neodgovornost sistema u borbi protiv nasilja nad ženama.

Prošlo je više od dvije godine od tragičnog trostrukog ubistva u Gradačcu, događaja koji je ostavio duboke ožiljke ne samo u porodici žrtava, već i u cijelom društvu. Ovaj zločin ogolio je potpunu nemoć, sporost i neefikasnost institucija u zaštiti žena od nasilja. Javnost je tada bila potresena brutalnošću počinioca, ali i saznanjem da su mnoge nadležne službe imale priliku da reagiraju – i nisu.

Ovaj tekst donosi detaljno prepričavanje svjedočenja Zijade Vuković – Pamuković, tetke ubijene Nizame Hećimović, koja i danas živi s traumom događaja koji su se odigrali u njenoj kući. Njena ispovijest otkriva bol, ali i odlučnost da nastavi borbu za promjene u sistemu koji je zakazao.

1.  11. avgust 2023.

Dana 11. avgusta 2023., Nermin Sulejmanović, tadašnji nevjenčani suprug Nizame Hećimović, izvršio je monstruozan čin nasilja koji je prenosio uživo putem društvene mreže Instagram.
Njegov krvavi pohod obuhvatio je:

• Prebijanje i ubistvo Nizame Hećimović.

• Ubistvo još dvije osobe.

• Ranjenje troje ljudi.

• Na kraju, okružen policijom, Sulejmanović je počinio samoubistvo.

Ovaj čin izazvao je šok u Bosni i Hercegovini i regiji, ali i otvorio pitanje – koliko života bi moglo biti spašeno da su nadležne institucije reagovale na vrijeme?

2. Dani straha prije zločina

Zijada Vuković – Pamuković opisuje kako su dani od 4. do 11. avgusta bili obilježeni stalnim strahom i prijetnjama.
Nizama je pobjegla od nasilnika i potražila zaštitu kod tetke. Sve institucije su, prema njenim riječima, bile upoznate sa situacijom:

1. Sigurna kuća je obaviještena.

2. Centar za socijalni rad je primio prijavu.

3. Policija u Srebreniku je kontaktirana.

4. Policija u Gradačcu je obaviještena.

Postojalo je cijelih sedam dana da se reaguje. Međutim, reakcije su izostale.

Zijada podsjeća da joj je policija tada rekla da Nizama može ostati kod nje i da je „sigurna“, jer su oni „blizu“ i mogu brzo reagovati. Vjerovala je tim riječima, nesvjesna koliku opasnost predstavlja Sulejmanović, čovjek kojeg – kako kaže – „cijeli grad poznaje“, a kojeg ona nije lično poznavala.

3. Napad u vlastitom domu

Najtragičniji trenutak desio se u samom domu Zijade Vuković – Pamuković, mjestu gdje je Nizama pokušala pronaći zaštitu.
Nakon serije prijetećih poziva, Sulejmanović je došao pred kuću s pištoljem. Ušao je kroz balkonska vrata, prišao i pitao gdje je Nizama. U pokušaju da je spase, Zijada i njena porodica su reagovali, ali ubica je pucao i na njih. Tom prilikom je Zijadin sin ranjen.

Ona kaže da je najviše boli činjenica da se sve to dogodilo na mjestu gdje je mislila da će je moći zaštititi – u sopstvenom domu.

4. Kome se obratiti?

U svjedočenju se jasno vidi osjećaj nemoći:

„Ne znam kome smo više trebali da se obratimo…“

Iako je pomoć tražena na više adresa, konkretne i efikasne reakcije nije bilo. Tek u ponedjeljak nakon prijave Nizami je ponuđen smještaj u sigurnoj kući, ali ona je odbila – vjerujući riječima policije da je kod tetke potpuno bezbjedna.

Zijada naglašava da bi utočište pružila bilo kojoj osobi u nevolji, jer to je, kako kaže, ljudski čin. Ali očekivala je da institucije preuzmu odgovornost i pruže adekvatnu zaštitu.

5. Protesti i izostanak promjena

Zločin u Gradačcu izazvao je talas protesta širom BiH, s jasnim zahtjevima da sistem počne štititi žrtve nasilja.
Ipak, prvobitni bunt je s vremenom splasnuo.

Zijada navodi da se priča kako ima „nekih pomaka“, ali i sama je, nekoliko mjeseci ranije, doživjela prijetnje. Policiji je skrenula pažnju na to, no do danas nije dobila nikakav odgovor niti riječ ohrabrenja. Ona naglašava da ne traži stalnu zaštitu, ali smatra da bi bar riječ utjehe bila minimalan čin podrške.

6. Mobitel ubice – tajna koja traje

Jedan od ključnih elemenata istrage bio je mobitel Nermina Sulejmanovića, poslan na vještačenje. Istražitelje je posebno zanimalo s kim je bio u kontaktu u noći prije zločina i ko mu je otkrio Nizaminu lokaciju.
Porodica, međutim, i dalje nema informacije o sadržaju tog telefona, što samo pojačava osjećaj nepravde i nezavršenog posla.

7. Odlučnost da se nastavi borba

Avgust je za Zijadu Vuković – Pamuković najteži mjesec u godini. Ipak, odlučna je da ne odustane od borbe za sistem koji će reagirati brže i efikasnije.

Život u kući gdje se desio zločin nije jednostavan. Još teže joj pada što niko, prema njenom shvatanju, nije proglašen odgovornim.

„Mnogo je žrtava već palo. Valjda ćemo se probuditi iz ovog svega… Sama ne mogu promijeniti svijet.“

Ova rečenica odražava i očaj i hrabrost – svijest o ličnim ograničenjima, ali i spremnost da se ne odustane.

Ova tragedija iz Gradačca nije samo priča o jednom monstruoznom činu nasilja, nego i ogledalo nefunkcionalnog sistema u kojem žrtve ostaju nezaštićene i prepuštene same sebi.

Ključne poruke koje se iz ovog događaja mogu izvući:

• Institucije moraju reagovati odmah kada postoji prijava o nasilju.

• Koordinacija između službi je presudna – od policije, socijalnih službi, do sigurnih kuća.

• Psihološka podrška porodicama žrtava mora biti sastavni dio procesa, ne dodatna opcija.

• Transparentnost istraga i dostupnost informacija porodicama su nužni za vraćanje povjerenja u sistem.

Zijadina priča pokazuje da pojedinci, bez obzira na ličnu hrabrost i spremnost da pomognu, ne mogu sami nositi teret zaštite od nasilnika. Odgovornost mora biti institucionalna, a reakcija brza i odlučna.

Ukoliko se društvo ne probudi i ne počne zahtijevati konkretne promjene, opasnost od ponavljanja ovakvih tragedija ostaje realna.