Danas pričamo o jednom od najuticajnijih političara u Srbiji, koji baš i ne voli da govori o svom privatnom životu, ali je ponekad u razgovoru sa novinarima znao da se prisjeti svog djetinjstva koje je bilo prilično teško i ispriča poneki događaj iz tog perioda. On se nikada nije sramio svog porijekla niti toga što je njegova porodica bila siromašna, a kaže kako su njegovi roditelji još od malih nogu vjerovali u njega i da će uspjeti u životu, što se i desilo.

On je naučio čitati i pisati kada je imao samo tri godine i to je i davalo njegovim roditeljima nadu da će u svom životu daleko dogurati. Radi se o Ivici Dačiću, ministru u vladi Srbije bez kojeg bi danas srpska diplomacija bila nezamisliva. On je u svojim prisjećanjima na djetinjstvo ispričao da obzirom da su bili siromašni a on je rođen 1. januara, nikada nije dobijao poklone za rođendan. Njegovi roditelji su porodicu izdržavali branjem pečuraka i šipka i zahvaljujući tome su uspjeli da školuju njega i njegovu sestru Emicu.

Baš zbog toga što su živjeli i više nego skromno, kada bi dobio neki poklon osjećao je neopisivu sreću, i kaže da se još sjeća ushićenja koje ga je obuzelo kada je dobio prvo biciklo ili kada su njegovi roditelji uveli telefon. Tada je on već bio odvojen od porodice i bio smješten u domu zbog školovanja i puno mu je značilo što se može čuti sa njima redovno.

Kada je u pitanju njegova uloga oca, on kaže da i nije neki otac za primjer jeg ga zbog prirode njegovog posla gotovo nikada nema kod kuće, pa je sav teret roditeljstva na njegovoj supruzi. Ivica Dačić ima samo jednu neostvarenu želju, a ta je da jednog dana bude predjednik Srbije, a ona nije neostvariva, sa obzirom na njegovo političko iskustvo.

Ads