U 21. stoljeću mnogi roditelji još uvijek radije imaju pola djeteta. Postojala je povijesna društvena stigma vezana za žene koje nisu rađale mušku djecu, situacija koja i danas postoji u nekim područjima. Imam-hatib Muhamed Demirović je tokom druženja naglasio da je na kraju Bog taj koji određuje spol djeteta, naglasivši da pitanje brige treba biti zdravlje i dobrobit djeteta.
Zajedno su dobili tri kćeri, no novi problem pojavio se kada je muž počeo priželjkivati samo mušku djecu i počeo mrziti vlastite kćeri.
Postavivši supruzi mrki ultimatum, zagrmio je: “Ako ponovno rodiš žensko dijete, ne pokazuj mi lice nakon povratka iz bolnice.” Kad se rodi treća kći, žena je ispunjena tugom i ostaje bez riječi.
Dežurni liječnik dočarao je dojmljiv osjećaj razumijevanja objasnivši kako majke u većini slučajeva doživljavaju radost dok drže svoje nove bebe, za razliku od boli koju žene prolaze tijekom porođaja. Međutim, žena je i dalje bila vrlo nesretna. Pokušavajući govoriti o svojoj agoniji, rekla je liječniku: “Muž će me ostaviti zbog ove kćeri. Rekao je da se ne mogu vratiti kući ako imam drugu djevojku.” Ranije je rod imao ogroman utjecaj na društvene norme i način života.
Muškarcima i ženama pripisane su jasne uloge u zajednici i obiteljskim strukturama. Tipično, muškarci su se bavili fizičkim radom, borbama i financijskom potporom, dok su žene preuzimale vođenje kućanstva, brigu o djeci i kućanske poslove. U mnogim zemljama ima duboko sociokulturno značenje zbog tradicionalnih uloga i očekivanja od spola djece.
Dok su mnoga društva u 21. stoljeću poduzela značajne korake za rodnu ravnopravnost, još uvijek postoje regije u svijetu u kojima je pristranost ili preferencija prema jednom spolu, općenito muškom potomstvu, oblikovana kulturnim, ekonomskim ili utjecajima predaka.
Takve preferencije imaju veliki utjecaj na obiteljske odnose, društvene norme i odluke povezane s rađanjem djece.
Reagirajući na to, Demirovićeva je objasnila da je doktor sam otišao do njenog supruga, tražio broj telefona i iskreno mu čestitao rekavši: “Čestitam, dobili ste sina”. Čovjek je bio ispunjen radošću i trčao je gledati svog novog sina koji se rađa. U međuvremenu se smanjio broj drugih poroda, među kojima je i jedno rođenje djeteta s deformitetima i poteškoćama u razvoju.
Muž je došao s liječnikom vidjeti dijete. Dok je ljuljao dojenče i provjeravao njegovo stanje, bio je s osjećajima tjeskobe, brige i razočaranja. Nakon čega mu je liječnik stavio ruku na rame, s autoritetom naredio: “Spusti tu bebu”, zatim pokazao na svoju kćer i svečano rekao: “Ovo je tvoje dijete.” Upravo ga je ta spoznaja potaknula; zagrlio je kćer nježno uzeo ženu za ruku dok su išli kući. Na kraju je Muhamed rekao da ‘odluka ostaje na Bogu’.
