Danas govorimo o možda najpoželjnijem ljubimcu svih vremena. To su psi koji su manje sebični od mačaka i vrlo su prijateljski raspoloženi i zaštitnički nastrojeni prema svojim vlasnicima.
Strah se prenosi s ljudi na pse. Kada ljudi osjete strah, otpuštaju feromone koje psi mogu detektirati, zbog čega i pas osjeća strah. Psi rijetko pribjegavaju ugrizu iz agresije. Hoće li napadati ili ne, stvar je osobne procjene. Stoga će pas reagirati lavežom. Ljudi, s druge strane, znaju nespretno reagirati u takvim situacijama, često mašući rukama. To je poput susreta s pčelom — nagli pokreti će gotovo sigurno rezultirati ubodom. Ključ je da pojedinci ostanu mirni. Znam da je to lakše reći nego učiniti u žarkom trenutku, ali ako ljudi imaju na umu ono o čemu govorimo, shvatit će da se zapravo nema čega bojati.
Ovo saznanje donosi dr. Budimir Grubić, veterinar i direktor PUK Veterina u Beogradu. Možda se čini lako ovo reći jer nikada niste iskusili bol ili agresiju psećeg ugriza ili napada. Kako odgovarate onima koji vas izazivaju? Koliko ja znam, vjerojatnost da vas napadne pas na ovoj planeti je manja od 0,5%. Pretpostavimo da mali postotak (otprilike tri posto) pasa može pokazati agresiju prema bilo kojem čovjeku. Međutim, većina incidenata koji uključuju pse uzrokovana je nizom okolnosti. Te situacije mogu uključivati da pas uoči prijetnju svom teritoriju ili ponašanje i radnje pojedinaca koji mogu izazvati reakciju psa.
Važno je napomenuti da nemam namjeru promovirati ili odobravati agresivno ponašanje pasa. Umjesto toga, moja je odgovornost naglasiti da mi često igramo ulogu u tim događajima. Reklo bi se da me nikada nije ugrizao pas, pa mi je lakše govoriti o ovoj temi. Međutim, moje iskustvo kao veterinara tijekom proteklih 40 godina navelo me da osjetim potrebu da ovom pitanju pristupim s pozitivnom perspektivom prema životinjama.
Prepreka je, objašnjava liječnik, nemogućnost maženja mnogih posebnih pasa na ulici jer žude za šansom da nekome pripadaju, ali ne traže je. Liječnici su duboko ožalošćeni ovakvom stvarnošću. Bio je trenutak kada ste imali “bliski susret” sa čovjekom iz Šarplanena. Kako reagirate kad on iznenada izroni iz dvorišta i stane vam ravno na put? Ne smijemo dopustiti da strah diktira naše postupke. Često se kaže da lijepa riječ ima moć otvoriti i najneprobojnija vrata. Prije dvadesetak godina posjetio sam uzgajivača šarplaninca u Marimokrolugu.
Dok sam stajao ispred kuće, iz dvorišta je izletio Jambo, pas Shaplanie i našli smo se oči u oči. Ne znam zašto, izgovorio sam ove riječi: “Moje lijepo narančasto štene.” To nije imalo nikakve veze s pasminom, ali to je bio rezultat. Na moje iznenađenje, pas je stao i sjeo. Bio sam zaprepašten. Prije nego što sam shvatila, moja je ruka posegnula za njim. Da budem iskren, nisam ga namjeravao dirati, ali sam to ipak učinio. Pomazim ga, a on me poliže, pa pođe za mnom natrag u dvorište. Ode u svoju štenaru kao da se ništa nije dogodilo.
Sljedeći put kad sretnete psa na ulici, pokušajte mu pristupiti s prijateljskim izrazom lica umjesto da pribjegnete agresiji. Možda vam je to najbolji pristup, predlaže dr. Budimir Grubić. Bi li traumatizirani psi, oni s “lošom naravi”, slijedili iste smjernice? Stručnjaci kažu da su posljedice stalnog izazivanja, batinanja i straha psa neizbježne. Isto tako, ako osoba doživi isti tretman, vjerojatno će uzvratiti. Ključno je zapamtiti da bijeg nikada nije rješenje. Prema riječima stručnjaka, ako se izravno sukobite s psom, čak ni čopor pasa neće napasti. Kada naiđemo na nepoznatog psa, trebamo li se sagnuti ili čučnuti? Fizički, ljudi su viši od pasa, pa moraju podignuti glavu da bi nas gledali. Kontakt očima je ključan i treba ga učiniti bez oklijevanja ili straha.
Prilikom interakcije sa psom preporuča se lagano savijati i ispružati ruku, gornjim dijelom okrenutim prema psu i izbjegavajući dlan. Ako naiđete na čopor pasa, dr. Grubich preporuča da priđete prvom psu koji vam priđe, a to je obično vođa čopora. Što učiniti ako želimo pomaziti vlasničkog psa koji je na uzici? Jedan aspekt koji treba razmotriti je utjecaj nečijeg odgoja. Važno je uvijek pitati: “Bih li rado mazio vašeg psećeg prijatelja?”
Ovaj upit nije samo pristojan, već i način da se započne razgovor s vlasnikom i psom na uzici. Kako govornik naglašava, to skreće pažnju psa s trenutne aktivnosti na vas. Nažalost, i djeca su u opasnosti od napada pasa. Imate li neki poseban savjet za roditelje i djecu?
Prema dr. Grubiću, većina ugriza pasa događa se na kampusu. Začudo, polovica djece nije se bojala i slijedila je upute roditelja da nahrane psa, što su smatrali ljubaznom gestom. Međutim, postoje slučajevi u kojima pas skoči na dijete kako bi ga pomilovao ili tražio hranu, zbog čega se dijete prestraši i zatim odgurne psa. Nažalost, ovo guranje i strah mogu dovesti do toga da psi reagiraju agresivno. Iako je nemoguće jednostavno reći djetetu da se ne boji, dr. Grubić savjetuje da je edukacija djece i roditelja o tome kako reagirati u takvim situacijama ključna.
Ovaj savjet podijelili smo s Pas Magazinom. Ako naiđete na psa lutalicu ili čopor pasa, slijedite ove korake: Recite mu nešto lijepo i nadmudrite ga svojim riječima. Stvorite vizualnu vezu zaključavanjem očiju. Lagano se sagnite i lagano spustite tijelo. Nježno ispružite ruku prema psu, dlanom prema dolje i lagano ispruženom. Kada naiđete na čopor pasa, budite sigurni da se vežete za psa koji vam prvi priđe i nikada ne pokušavajte pobjeći.
