Danas imamo dvije zanimljive teme za razgovor, a prva se vrti oko teme koja je sve popularnija među srpskom populacijom – pojma braka za albanske žene i djevojke. Obično se ti sindikati dogovaraju imajući na umu financijska pitanja. Međutim, postoje slučajevi kada ljubav neočekivano procvjeta, a dvije osobe slučajno otkriju jedna drugu.
Usprkos društvenim očekivanjima koja stigmatiziraju neudate žene, brojne su Albanke odlučile potražiti sreću izvan granica svoje domovine. Odlazeći daleko od svojih domova, često stupaju u bračne zajednice s osobama srpskog porijekla.
U nastojanju da pronađu radost i ispunjenje, srpski neoženjeni muškarci, uglavnom porijeklom iz ruralnih područja Srbije i njezine okolice, kreću u potragu da se ujedine s Albankama, koje se potom transportiraju na selo radi vjenčanja. Prije gotovo 16 godina Viktorija Vida Jakovljević donijela je životnu odluku da napusti Skadar i preseli se u selo Srednja Reka na Goliji, gdje je otkrila ljubav i udala se za Dragana, promijenivši svoju egzistenciju u potpunosti.
Izazovi s kojima se susreću Albanke po dolasku u Srbiju nakon udaje izvan mjesta rođenja često ostaju neprimijećeni od strane značajnog broja pojedinaca.
U prva tri mjeseca mog boravka ovdje, suze su bile svakodnevna pojava. Osjećaj ulaska u strano prebivalište, s nepoznatim jezikom i tradicijom, previše je poznat. Unatoč dobrom poznavanju albanskog, dešifriranje značenja naizgled bazičnog pojma poput “staklo” činilo mi se nesavladivim, otkriva Viktorija u razgovoru za “Prvu”.
Dragan je, kao i mnogi drugi, naišao na poteškoće u početnim fazama njihovog života kao para; međutim, njihovi neumoljivi napori i nepokolebljiva predanost urodili su izvanrednim plodovima unutar kratkog razdoblja.
Pred nedaćama sam se namjerno trudio sačuvati svoju mentalnu otpornost i pružao nepokolebljivu pedagošku pomoć kako bih joj pomogao da pobijedi izazove i vrati joj samopouzdanje – Dragan Jakovljević. Uz Vidino izvanredno vladanje jezikom, privikavanje na novo okruženje postalo je sve lakše. Srbija je postala moj drugi dom, gde su i smeh i psovke postali druga priroda. Sve mi je to dobro poznato! No, ono što mi je najzabavnije poznato je moja sklonost ekspresivnom i živahnom jeziku, priznaje Vida uz smijeh.
Ubrzo je razvila sposobnost majstorske pripreme tradicionalnih srpskih jela.
S punim povjerenjem izjavljuje svoje duboko razumijevanje raznih pita, poput baklave od oraha i pite od jabuka. Njegova stručnost u ovom području je opsežna. Otkako je Vida ušla u scenu, Draganovo kućanstvo je napredovalo, a sada zajedno rade na svakom zadatku. Što se mojih osobnih preferencija tiče, gljive su mi zarobile srce. Razvio sam iskrenu ljubav prema njima. Za razliku od drugih opcija, gljive mi ne ulijevaju strah. Čak i kad bi se medvjed pojavio, mene ne bi smatrao svojim sljedećim obrokom. Medvjed bi bio skloniji proždrijeti one mršave, a ne ja. Viktorija je zaigrano dobacila ovaj olaki komentar.
Nepobitna istina je da su Albanke imale ključnu ulogu u očuvanju brojnih srpskih seoskih škola od zatvaranja, što je pokazao Dragan, koji nije jedini primjer iz ovog sela koji je oženio Albanku.
U svojim završnim riječima, strastveno potiče sve na sudjelovanje u ovom pothvatu, navodeći svoje osobno iskustvo rođaka koji se iste godine preselio u tu regiju, osnovao obitelj i sada ima troje djece.
Dodatni sadržaj:
U poslanici Svetog vladike Nikolaja Velimirovića ističe se važnost pokazivanja poštovanja prema roditeljima, naglašavajući značaj ove opomene.
Moj ljubljeni potomče, na isti način na koji suze sada teku niz moje lice, tako su i suze tekle niz moje lice onog dana kada si doživio svoju najveću sreću. Dan vašeg vjenčanja trebao je biti trenutak čiste radosti za vas, ali se tragično pretvorio u događaj pokvaren preranom smrću uzrokovanom slučajnim hicem iz vatrenog oružja. Ovaj nesretni događaj predstavlja snažan simbol, prikazujući posljedice koje proizlaze iz nepoštivanja autoriteta i nepoštivanja roditelja.
Štoviše, ova priča djeluje kao potvrda Kristovih učenja o značaju pokazivanja poštovanja roditeljima, služeći kao dirljiv podsjetnik na duboki utjecaj koji roditeljski blagoslovi i prokletstva mogu imati.
Među značajnim kletvama koje imaju značaj u srpskoj kulturi, Lazareva kletva zauzima istaknuto mjesto. Ovo prokletstvo, poznato po svom trajnom utjecaju na šest generacija i oslobođenju na sedmoj, naširoko je priznato kao trajna, obvezujuća sila koja se primjenjuje univerzalno.
Verbalne odmazde i izjave upozorenja, poznate kao kletve, prevladavaju u gotovo svakom društvu diljem svijeta. Iako neke tradicije mogu sadržavati popratne ceremonije, učinak kletve u konačnici ovisi o pojedincu koji je izriče. Težina vulgarnosti se pojačava kada je izgovorena od osobe značajnog autoriteta i nepokolebljivog ponašanja.
Kletva pripisana knezu Lazaru Hrebeljanoviću važan je i utjecajan aspekt srpske povijesti. Na Vidovdan 1389. godine odjeknuo je ovaj proglas koji je rasplamsao duh srpskih junaka i poslužio kao katalizator za početak Kosovske bitke. Duboki utjecaj ove kletve zauvijek je upisan u stihove dviju epskih pjesama koje pripadaju kosovskom ciklusu. Sažeta u stihovima pjesme “Stevan dobri”, kletva je elokventno izražena na sljedeći način:
Dotična osoba, porijeklom iz Srbije i srpskog podrijetla, suzdržala se od sukoba na Kosovu. Ova osoba nije imala nikakve inherentne veze ili asocijacije, bilo po rođenju ili spolu. Njihovo djelovanje nije dalo nikakve kreacije ili manifestacije.
