Priznanje Anabele Atijas izaziva duboke emotivne reakcije. Devedesetih godina prošlog stoljeća Anabela Atijas proslavila se kao osnivačica renomiranog plesnog ansambla “Fanki Dži” uz svog tadašnjeg dečka Gagija Đoganija. Njihov utjecaj na glazbenu scenu bio je značajan i ostavio neizbrisiv trag.


Anabela se kroz svoju osobnu i karijernu putanju susrela s mnoštvom kontroverzi, izazova i pobjeda. Nepokolebljivom hrabrošću suočava se s tim nedaćama i neustrašivo dijeli svoja iskustva s javnošću. Posebna muka koja ju je mučila godinama je nemilosrdno optuživanje nacije njezine kćeri Lune Đogani jer se upustila u vezu s oženjenim muškarcem. To je duboko utjecalo na Anabelino emocionalno stanje, dovodeći do produljenih razdoblja depresije.
Anabela Atijas otkriva svoju dušu u iskrenom prikazu, otkrivajući zamršene složenosti svoje duboke melankolije i silne tjeskobe koja ju je izjedala, prikovavši je za krevet nekoliko dana. Muka koja muči naše najdublje biće nedvojbeno je najteža nevolja koju čovjek može podnijeti. Bilo da potječe od posljedica porođaja, turbulencija u braku ili razvodu, ili srceparajućeg gubitka voljene osobe, shvatila sam da je moj unutarnji mir poremećen kad se nađem izjedana tugom i malodušnošću, služeći kao jasan pokazatelj da su neki aspekti mog života u neredu.

Nevidljive emocionalne ozljede često izmiču pozornosti drugih, prisiljavajući pojedince da se uključe u nedokučiva ponašanja koja nanose štetu sebi i onima koji su im dragi. Tjeskoba koja potječe iznutra ostaje neprimjetna, ali su njezine posljedice nemjerljive. To je teška bitka. Međutim, kada skupimo hrabrosti da aktivno tražimo pomoć i priznamo svoje osobne sukobe, već smo krenuli na značajno putovanje prema oporavku, kako je Anabela oštroumno naglasila.

Anabela Atijas u intervjuu za novine i online platformu Svet ističe dostupnost informacija i podršku putem telefonske komunikacije. Anabela razmišlja o vlastitom iskustvu borbe da pronađe poticaj da ustane iz kreveta, unatoč brojnim razlozima za to. Anabela je doživjela ljubav na prvi pogled, trenutak transformacije koji ju je naposljetku naveo da donese odluku koja će joj promijeniti život i zasnovati obitelj s muškarcem u kojeg se zaljubila.

Apsolutna je sreća naići na ovaj čudan susret. No, sudbina im je namijenila drugačiji plan kada je Anabela zbog nepredviđenih okolnosti pandemije morala napustiti mjesto u Zadruzi. Ovaj nesretni događaj označio je kraj jednog značajnog poglavlja. U međuvremenu, Luna, njihovo dijete, pronašla je novo mjesto koje zove domom. Osvrćući se na izazove koje je prebrodila, Anabela se živo prisjeća nesigurnog razdoblja u svom životu kada je s nepunih 17 godina bila na rubu beskućništva.
Dok je ležala u krevetu, željno iščekujući dolazak svog unuka, iskoristila je trenutak da se podsjeti da to dijete ne pripada njoj, već je služilo kao simbol samoprihvaćanja i pobjede nad nevoljama. Svoju ogromnu radost Anabela je otvoreno ispričala u iskrenom intervjuu u emisiji „Premijera-vikend specijal“, a niz lice su joj tekle suze sretnice. Naglasila je da je sve krenulo pozitivnim putem i pronašla utjehu u uvjerenju da njezino osobno putovanje može nadahnuti i pomoći drugima.

Anabela nalazi istinsko zadovoljstvo kada samo jedan pojedinac može izvući nešto smisleno iz njezine priče. Tijekom tih slučajeva, pjevačica razmišlja o podrijetlu svoje najdublje snage duha. Iz moje perspektive, bit našeg bića je gomilanje susreta, osjećaj koji odjekuje poznatom izrekom: “Bog ti daje samo ono što možeš podnijeti.” Upravo je to svrha našeg postojanja, premda zamagljena kolektivnim zaboravom.

Nakon što shvatite ovu ideju, golema će sila prostrujati vašim bićem. Zastanite na trenutak kako biste pohvalili vlastitu otpornost i uživali u osjećaju postignuća. Kad bih mogao postići takve visine, koje bi granice uopće mogle postojati za mene? Zamislite budućnost u kojoj će biti mnogo obožavanja drugih i pohvala za moje pjevanje i nastupe. Zaista je zadivljujuće svjedočiti ostvarenju mojih težnji, osobito kada se uzme u obzir moje prethodno stanje povučenosti unutar granica mog doma, nesposobno sudjelovati u vanjskom svijetu. Ovo je oporuka Atijasova.

Ads