Slučaj nestanka i ubojstva Danke Ilić, dvogodišnje djevojčice koja je tragično izgubila život 26. ožujka, duboko je pogodio i najiskusnije i najotpornije policajce koji su prošli brojne istrage i nosili se s najbrutalnijim zločinima. kroz njihove karijere.
Dragiša Remović, bivši inspektor Odjeljenja za krvne i seksualne delikte beogradske policije, nedavno je u intervjuu za portal Nova.rs ispričao koliko traje potraga za tijelom male Danke.
Osobe odgovorne za tragično ubistvo Danke Ilić iz Banjskog polja kod Bora privedene su i nalaze se u pritvoru. No, potraga za Dankinim posmrtnim ostacima na tom području još uvijek traje, a angažirane su ekipe policajaca, vatrogasaca, spašavatelja i pripadnika Gorske službe spašavanja. Sukladno priznanju jednog od osumnjičenih, odlagalište je temeljito pregledano jer se pokazalo da je tamo odloženo beživotno tijelo mlade djevojke. Potresni događaji su se odigrali kada je S.J. i D.D., obojica stari 50 godina, vozilom su udarili Danku u Banjskom polju. Naknadno je, kako je otkrio ministar Gašić, bešćutno dijete bez svijesti bačeno na deponij.
Prema tvrdnjama čelnika policije, tijelo djevojke osumnjičenici su nakon dva dana premjestili s odlagališta na drugo mjesto. U subotu su uhićeni otac i brat jednog od osumnjičenika zbog sumnje da su im pomogli u ovom djelu. Tragično, brat je preminuo dok je bio u policijskom pritvoru, ostavljajući mjesto gdje se nalazi djevojčino tijelo obavijeno velom tajne do danas.
Bivši inspektor Remović u razgovoru za portal Nova.rs kaže da mu je izuzetno teško čitati vesti o ovom slučaju, jer ga duboko pogađaju, steže mu se srce i stvara knedla u grlu. Vrijedi napomenuti da je Remović tijekom svoje karijere svjedočio i susretao se s događajima koji su tipično rezervirani za filmsko platno, daleko iznad iskustava običnih pojedinaca.
On je u razgovoru za portal Nova.rs iz svog opsežnog poznavanja policijskih postupaka dao uvid u moguće posljedice ako tijelo ne bude otkriveno i hoće li se potraga obustaviti.
Prema Removićevim riječima, potraga za lociranjem Dankinih posmrtnih ostataka je kontinuirani poduhvat koji će trajati u nedogled. Ne postoji određeni vremenski okvir u kojem se potraga zaustavlja ili napušta. Bilo da su mrtvi ili još uvijek živi, pojedinci ostaju na popisu nestalih osoba na neodređeno vrijeme, a policija će ustrajati u svojim naporima da ih pronađe. Jedina predvidiva promjena je potencijalno smanjenje intenziteta potrage, no ona će nedvojbeno trajati bez prestanka.
Prema njegovom mišljenju, tijelo se smatra nepotrebnim kako za istragu tako i za kasniji sudski postupak, sve dok tužiteljstvo može iznijeti alternativne materijalne dokaze.
Doba u kojem je vrijedilo načelo “nema tijela – nema posla” davno je prošlo. Posebno je to vidljivo u suđenju grupi Veljka Belivuka, gdje nepostojanje tijela ne onemogućava postojanje drugih uvjerljivih dokaza. Javili su se svjedoci suradnici, a otkriveni su i DNK tragovi žrtava. Iako u ovom slučaju možda nema svjedoka “insajdera”, svatko tko bi potencijalno vidio tijelo djevojke, a nije to prijavio vlastima, smatrao bi se suučesnikom. Unatoč tome, čak i u odsutnosti tijela, osude se još uvijek mogu osigurati prisutnošću drugih bitnih dokaza. Za istragu je ključno utvrditi veze između osumnjičenih, mjesta zločina i žrtve. Na primjer, ako se pronađu tragovi DNK djevojčice na automobilu ili unutar njega, to bi moglo poslužiti kao ključni dokaz, budući da ne postoji uvjerljivo objašnjenje za biološke ostatke djevojčice u vozilu. Ova saznanja dijeli i bivši inspektor PU Beograd.
U slučaju da se u vozilu ne otkriju nikakvi DNK dokazi, situacija se značajno mijenja jer osumnjičenici, unatoč priznanju policiji, zadržavaju mogućnost izmjene svojih iskaza u bilo kojem trenutku tijekom postupka.
To je uobičajena pojava i za očekivati je. Upravo je zbog toga ključno uključivanje drugih materijalnih dokaza, jer oslanjanje samo na priznanje svjedoka nije dovoljno. Jedan aspekt koji mi je nejasan je kako, ako su već priznali da su ubili djevojku i bacili je na deponij, nisu pronađeni nikakvi tragovi. Moguće je da su je zamotali u nešto, poput vrećice, što bi za sobom ostavilo biološke tragove, vlakna, pramenove kose ili ostatke njezine odjeće. Prisutnost životinja možda je uzrokovala štetu tijelu, ali ipak bi trebao postojati neki oblik dokaza, čak i minimalan. Ovaj iskusni policajac nudi ovo objašnjenje.
O značaju moderne tehnologije dodatno govori Removićeva umiješanost u slučaj ubojstva u Beogradu, gdje su u kontejneru otkriveni pougljenjeni ostaci žrtve.
Bivši inspektor Dragiša Remović priča o mukotrpnoj prirodi slučaja koji je od samog početka bio pun teškoća. Tijelo žrtve bilo je teško oštećeno, što je istragu činilo posebno zahtjevnom. Riječ je o osobi koja je smrt dočekala prostrijelnom ranom, a njihovi pougljenjeni ostaci pronađeni su u kontejneru u okolici Livadica, kod Boleča. Unatoč dugotrajnoj potrazi, naša je odlučnost ostala nepokolebljiva, što je na kraju dovelo do proboja kada je u prtljažniku vozila počinitelja otkriven trag krvi. Analizom DNK utvrđena je uvjerljiva podudarnost, čime je slučaj okončan nakon nekoliko godina neumoljive potjere.
Tragedija se dogodila 26. ožujka kada je Danka Ilić tragično izgubila život nakon što je bez znanja majke i brata napustila prostore imanja Banjsko polje. Vlasti su neumorno tragale za njezinim posmrtnim ostacima na raznim lokacijama, uključujući imanje osumnjičene u selu Zlot, mjesno Novo groblje, deponij na Starobanjskom putu i bližu okolicu. Za sada, službena izvješća pokazuju da nikakvi dokazi nisu otkriveni.
