U savremenom društvu u kojem su solidarnost i empatija temelji međuljudskih odnosa, pojedinci koji te vrijednosti zloupotrebljavaju za ličnu korist izazivaju duboku zabrinutost i gubitak povjerenja. Takav je slučaj bračnog para Mustafe i Zehre Alajmović, čija je priča nedavno potresla javnost širom Bosne i Hercegovine, ali i šire. Kantonalni sud u Zenici je potvrdio optužnicu koja ih tereti za niz ozbiljnih krivičnih djela, a detalji tog slučaja oslikavaju mračnu stranu manipulacije, prevare i iskorištavanja dobrote ljudi.
U centru pažnje se nalazi zloupotreba humanitarne pomoći, što je čin koji ne narušava samo zakonske okvire, već i samu suštinu ljudske međusobne podrške. Prema navodima Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, Mustafa i Zehra su se upustili u sistemsko pribavljanje koristi obmanom i prevarom, dok su se lažno predstavljali kao žrtve teške bolesti kojima je hitno potrebna pomoć.
Lažna predstava i izazivanje sažaljenja
Osnova cijelog slučaja jeste humanitarna kampanja koju su optuženi pokrenuli, pozivajući se na navodnu tešku bolest Zehre Alajmović. Javnosti je predstavljeno da se radi o hitnoj potrebi za liječenjem u inostranstvu, što je izazvalo val empatije među građanima, kao i spremnost brojnih pojedinaca i organizacija da finansijski pomognu. Ljudi su, vođeni osjećajem saosjećanja, donirali novac kako bi se omogućilo neophodno liječenje.
Međutim, prema sadržaju optužnice, ispostavilo se da je ova priča bila pažljivo osmišljena sa ciljem prevarnog prikupljanja sredstava. Prava namjera nije bila liječenje, već lična korist, i to u značajnim finansijskim iznosima. Umjesto da se novac usmjeri ka zdravstvenoj njezi, isti je korišten za svakodnevne i luksuzne potrebe bračnog para.
Način korišćenja sredstava
Optuženi su navodno koristili donacije za razne privatne svrhe, koje su u potpunosti odstupale od onoga što je predstavljeno donatorima. Prema dokumentima iz istrage, sredstva su trošena na:
-
Podizanje gotovine na bankomatima;
-
Kupovinu tehničke robe, uključujući skupe uređaje;
-
Troškove garderobe – odjeća, obuća, modni dodaci;
-
Plaćanje goriva i održavanje vozila;
-
Internet sadržaj, uključujući i video igre, što dodatno naglašava neozbiljnost u korišćenju pomoći;
-
Razne druge privatne izdatke, koji nemaju nikakvu povezanost s medicinskim troškovima.
Ova detaljna lista jasno pokazuje da je novac sistematski preusmjeravan za potrošnju koja nema nikakve veze s liječenjem.
Namjerna obmana i prikrivanje
Posebno zabrinjavajuće jeste to što se ne radi o izolovanom incidentu, već o kontinuiranoj aktivnosti sa jasnim obrascem ponašanja. Mustafa i Zehra Alajmović su, prema navodima tužilaštva, svjesno i namjerno skrivali informacije o pravoj upotrebi novca – kako od donatora, tako i od šire javnosti. Takvo prikrivanje ukazuje na unaprijed isplaniran način djelovanja s ciljem sticanja protupravne imovinske koristi.
Značajna finansijska dobit
Prema podacima sadržanim u optužnici, ukupna suma prikupljenih donacija iznosi 948.000 konvertibilnih maraka. Od tog iznosa, kako tvrde istražni organi, samo 6.383,05 KM je zaista utrošeno na medicinske potrebe Zehre Alajmović. Ostatak, odnosno gotovo 941.900 KM, iskorišćen je za privatne potrebe, što ukazuje na ogromnu razliku između deklarisanog i stvarnog trošenja sredstava.
Tužilaštvo smatra da su optuženi sebi time pribavili nezakonitu imovinsku korist u šestocifrenom iznosu, što čini ovaj slučaj jednim od ozbiljnijih primjera zloupotrebe povjerenja i humanitarnih donacija u posljednjim godinama.
Šira društvena šteta
Iako je osnovni predmet ovog slučaja pravna odgovornost dvoje pojedinaca, on sa sobom nosi mnogo šire implikacije. Zlouporaba povjerenja donatora ne ugrožava samo konkretne finansijske resurse, već i temelje društvene solidarnosti. Ljudi koji su učestvovali u pomoći to su činili s uvjerenjem da spasavaju nečiji život. Umjesto toga, njihova humanost je iskorišćena za luksuz i osobne prohtjeve optuženih.
Posledice ovakvih slučajeva su višestruke:
-
Gubitak povjerenja u humanitarne akcije – Ljudi postaju oprezniji i manje spremni da učestvuju u sličnim inicijativama.
-
Ugrožavanje ugleda legitimnih fondacija – Organizacije koje zaista pomažu mogu doživjeti pad podrške.
-
Moralna šteta – Širi se osjećaj razočaranja i bespomoćnosti među građanima.
Potreba za odgovornošću i oštrijim sankcijama
Zato je od ključne važnosti da pravosudni organi temeljno obrade ovaj slučaj, kako bi se poslala jasna poruka da ovakva ponašanja neće biti tolerisana. Pravda ne smije biti selektivna, jer se time dodatno urušava povjerenje u institucije. Potrebno je ne samo suditi pojedincima koji su zloupotrijebili pomoć, već i jačati sistemske mehanizme kontrole nad humanitarnim donacijama.
Etika i odgovornost kao temelj društva
Na kraju, ovaj slučaj otvara i važno pitanje etike i društvene odgovornosti. Povjerenje koje je jednom izigrano teško se obnavlja. Ako ne postoji jasan odgovor na zloupotrebe, onda se rizikuje da buduće stvarne potrebe ostanu nezadovoljene, jer ljudi više neće imati hrabrosti da pomognu. To bi bio poraz za sve – i za pravdu, i za solidarnost, i za čovječnost.
U zaključku, sudski proces protiv Mustafe i Zehre Alajmović ne predstavlja samo pokušaj da se utvrdi krivica za krivična djela kao što su prevara, pranje novca i utaja poreza – već se radi o simboličnom procesu koji bi trebao pokazati da društvo ne toleriše manipulaciju humanitarnim vrijednostima. Ishod ovog slučaja biće važan test ne samo za pravosudni sistem, već i za sve nas kao građane koji vjeruju u međusobnu pomoć, podršku i istinu.
