Lepa Brena objašnjava kako je na fotografijama mogla vidjeti bolest
Na fotografijama se vidi bolest koja ju je sravnila, priznaje Lepa Brena
Život joj se pretvorio u jednu veliku borbu s trombofilijom, stanjem s kojim se bori dugi niz godina i zbog kojeg je nekoliko puta bila primljena u bolnicu. I od tada je počela potpuno mijenjati svoj stil života.
Osim što je jako, jako često odlazila kod liječnika, promijenila je i način prehrane. Bavi se sportom samo u mjeri u kojoj liječnik dopušta. Stoga je bolest Lepe Brene potpuni preokret u životu i za nju i za njezinu obitelj.
No, trombofilija nije jedina bolest koju ima Lepa Brena, jer se pjevačica prije nekoliko godina suočila i s reumatoidnim artritisom, bolešću za koju kaže da napada zglobove. Bolest Lepe Brene je neizlječiva.
A da je bolest uzela maha vidi se i po rukama folk dive.
Artritis je upalna bolest zglobova. Zahvaća zglobove i češći je kod žena nego kod muškaraca. Lepa Brena, bolest kojoj nema lijeka, ima više uzroka od kojih su neki nasljedni, a drugi posljedica virusnog ili bakterijskog porijekla.
Uz sve zdravstvene probleme koje godinama ima, ne vidi se da je folk diva uspjela sačuvati vedar duh, da izgleda sjajno i da je u savršenoj fizičkoj formi.
Odnos majke i djeteta je svetinja; previše vezanosti može biti štetno. Švicarski psihijatar Karl Gustav Jung jednom je rekao: “Sve što se ne doživi, prenosi se na djecu”. To dovodi do značajnog utjecaja neriješenih emocionalnih problema unutar roditelja na dijete koje pokušava popuniti emocionalnu prazninu u vlastitom životu kroz svoje dijete.
Majčina emocionalna ovisnost o situaciji daljnja je duboka pozadina. To je ono što je Jung nazvao “kompleksom majke”: kada majka nije primila od muža dovoljno ljubavi i podrške, ona nesvjesno projicira svoju emotivnost na sina.
Djetetu se ne obraća samo kao djetetu nego i kao nekome od koga može dobiti emocionalnu podršku. Ova konstelacija podrazumijeva specifičnu ovisnost o sinu, tako da on može biti vezan majčinim očekivanjima, gubeći priliku za samostalan razvoj. Kako bi rekao Jung, “svaka je majka svome sinu prvi svijet”.
Ali ako djetetov svijet postane premali, ono riskira da izgubi svaki osjećaj sebe, da postane ovisno o toplini i potvrdi majke. Otac je jedan od glavnih suprotstavljenih likova u razvoju čovjeka; on često utjelovljuje vrata koja vode u svijet, a osim toga projicira kvalitete poput hrabrosti i težnje prema neovisnosti.
Emocionalna nedostupnost oca ostavlja prostor koji bi majka nesvjesno pokušala popuniti produbljivanjem odnosa sa sinom. Ali onda, majčin utjecaj nije zamjena za očevu ulogu. Dječaku je teško razviti odlučnost i sposobnost da kroči svojim putem u životu zbog nedostatka muškog uzora. Kako majka može nesvjesno raditi protiv svog sina? Žena koja svoje dijete postavi u središte svog života osujetit će njegov budući razvoj.
