Folk pjevačica Svetlana Ražnatović Ceca nikada nije krila koliku podršku ima od svoje obitelji, a posebno od majke i oca. Dapače, Ceca i njezina sestra Lidija su za domaće medije poprilično isticale kako su roditelji bili vrlo strogi prema njima tijekom odrastanja, na čemu su im uvijek bile zahvalne.
Ceca je ispričala kako ju je otac uvijek vozio na nastupe, jer je već s devet godina bila na sceni, i stalno brinuo za nju da je neki menadžer ne uzme pod svoje i preko nje zarađuje.
Ono što Ceca posebno ističe kada govori o majci i ocu jeste činjenica da joj roditelji “nikad nisu oprostili” to što nema fakultet.
Bila sam izvrsna učenica i planirala sam upisati psihologiju, ali su me kasniji događaji odveli drugim putem. Začudo, sva moja postignuća i ogromna karijera nikada nisu bili primjereni mojim roditeljima. Nikad mi nisu oprostili što nisam nastavila školovanje i završila fakultet – priznala je Ceca domaćim medijima.
Inače, Ceca Ražnatović se kao majka i sama pridržavala oprobanog “recepta” iz djetinjstva, pa je prema djeci Veljku i Anastasiji bila stroga.
Pčelinji vosak, koji danas koristimo za sve, od svijeća do kozmetike, nekada je bio cjenjeniji od meda! Imao je ogromnu vrijednost u prošlosti, posebno u srednjem vijeku, zbog svoje različite namjene i rijetkosti. Kao prirodni zaslađivač i lijek koji koristi med, vosak je imao ulogu u glavnom elementu svijeća koje osvjetljavaju crkve i dvorce diljem Europe, pa čak i domove imućnijih članova društva.
Svijeće od pčelinjeg voska, za razliku od običnih svijeća od loja koje su se dimile i smrdjele, gorjele su čisto – bez trunke dima – i ispuštale su ugodan miris. Stoga su te svijeće postale neizostavne za crkvene obrede, pa su pčelari često svoju dužnost Crkvi procjenjivali u vosku, a ne u novcu.
Pčelinji se vosak primjenjivao i u medicini, kako kao sastojak melema ili kreme, tako i u umjetnosti, posebice tehnici enkaustike – slikanja pigmentima pomiješanim s toplim voskom. Međutim, čak i danas, med ga je zasjenio, materijalni pčelinji proizvodi zadržavaju većinu svog simboličkog mjesta kao reprezentacija tradicije, prirodne ljepote i praktičnosti: podsjetnik koliko je bogat odnos čovjeka i pčele s poviješću.
