Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović osudila je potez delegacije Bosne i Hercegovine da napusti salu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija tokom govora izraelskog premijera Benjamina Netanyahua za kojim je izdat nalog za hapšenje jer je optužen za zločine protiv čovječnosti.
Političke tenzije u Bosni i Hercegovini često se reflektuju kroz različite stavove o međunarodnim pitanjima. Najnoviji događaj u vezi sa Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija izazvao je burne reakcije u domaćoj javnosti. Povod je odluka delegacije Bosne i Hercegovine da napusti salu tokom govora izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, protiv kojeg je međunarodna pravda izdala nalog za hapšenje zbog optužbi za zločine protiv čovječnosti.
Ovaj potez nije ostao bez odgovora. Posebno oštro reagovala je Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, koja je u javnoj izjavi kritikovala odluku delegacije, optužujući je da djeluje jednostrano i bez šireg legitimiteta. Njeni stavovi otvorili su niz pitanja: Ko donosi odluke u ime Bosne i Hercegovine? Da li je postupak ambasadora Zlatka Lagumdžije bio usklađen sa Ustavom i institucijama?
U nastavku teksta detaljno ćemo razraditi reakcije, političke implikacije, institucionalni okvir spoljne politike BiH, te širi značaj ovog slučaja za unutrašnje odnose u zemlji.
Reakcija Željke Cvijanović
U objavi na društvenoj mreži X (nekadašnjem Twitteru), Željka Cvijanović jasno je stavila do znanja da potez delegacije smatra nelegitimnim i neprihvatljivim. Upotrebila je izraz „jednostrani potez odmetnute misije“, aludirajući na to da ambasador Zlatko Lagumdžija i njegova ekipa ne predstavljaju cjelokupnu državu, već samo jedan narod – Bošnjake.
Prema njenim riječima:
-
Niko nije ovlastio stalnu misiju BiH pri UN da napusti salu.
-
Takav čin odražava nepoštovanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
-
Potez se tumači i kao nedostatak uvažavanja prema zvaničniku druge države, u ovom slučaju izraelskom premijeru.
Cvijanović je naglasila da se time šalje pogrešna slika u međunarodnoj areni, jer se ne pokazuje jedinstven stav države, već partikularni interes jedne političke i etničke opcije.
Kritika prema Zlatku Lagumdžiji
Ambasador Zlatko Lagumdžija, bivši ministar vanjskih poslova i dugogodišnji politički akter, trenutno rukovodi Stalnom misijom BiH pri Ujedinjenim nacijama. Iako formalno predstavlja državu, njegova odluka da delegacija napusti salu percipirana je kao samovoljna.
Cvijanović ga optužuje da:
-
Ne zastupa Republiku Srpsku, koja čini gotovo polovinu teritorije Bosne i Hercegovine.
-
Ignoriše kolektivni karakter institucija BiH.
-
Postupa suprotno pravilima prema kojima se vodi spoljna politika zemlje.
Ove optužbe oslanjaju se na ustavne odredbe prema kojima je Predsjedništvo BiH organ koji ima isključivu nadležnost za vođenje spoljne politike i davanje instrukcija svim diplomatsko-konzularnim predstavništvima.
Institucionalni okvir spoljne politike BiH
Da bismo razumjeli težinu ovog sukoba, važno je podsjetiti se na strukturu političkog sistema Bosne i Hercegovine:
-
Predsjedništvo BiH: kolektivni organ sa tri člana (Srbin iz Republike Srpske, Bošnjak i Hrvat iz Federacije BiH). Odluke o spoljnoj politici donose se konsenzusom ili većinom.
-
Ministarstvo vanjskih poslova: tehnički provodi odluke Predsjedništva i koordinira diplomatsku mrežu.
-
Stalne misije pri međunarodnim organizacijama: obavezne su da djeluju isključivo po instrukcijama koje dolaze iz Sarajeva, tj. od Predsjedništva.
Na osnovu ovih pravila, argument Cvijanović jeste da se nijedna ovakva odluka – napuštanje sale tokom govora stranog lidera – ne može sprovesti bez formalnog dogovora u Predsjedništvu. Ukoliko se to ipak desi, onda je riječ o kršenju nadležnosti i ustava.
Šira politička pozadina
Potez delegacije BiH ne može se posmatrati izvan konteksta šireg međunarodnog spora u vezi sa Izraelom i Palestinom. Brojne države su na različite načine iskazivale protest protiv Netanyahuove politike, posebno u vezi sa ratom u Gazi i civilnim žrtvama.
Za bošnjačke političke predstavnike, pitanje Palestine ima snažan emotivni i politički značaj, pa se ovakvi potezi tumače kao izraz solidarnosti. S druge strane, za političare iz Republike Srpske, kao što je Cvijanović, važniji je princip državnog jedinstva i institucionalnog legitimiteta.
Otuda dolazi do sukoba interpretacija:
-
Za jedne: odlazak iz sale je moralni čin, poruka protiv kršenja ljudskih prava.
-
Za druge: to je jednostrano ponašanje koje šteti kredibilitetu države i narušava unutrašnju ravnotežu.
Pitanja legitimiteta
Cvijanović je podsjetila javnost da Republika Srpska čini 49% teritorije Bosne i Hercegovine i da se nijedna odluka koja utiče na međunarodnu politiku ne može donositi bez njenog učešća. Prema njenoj interpretaciji, postupci Lagumdžije predstavljaju ignorisanje tog fakta i time produbljuju političke podjele.
Postavlja se nekoliko ključnih pitanja:
-
Da li ambasador može samostalno donositi odluke takvog tipa?
-
Šta se dešava kada ne postoji jedinstvena instrukcija Predsjedništva?
-
Kakav uticaj ovakvi incidenti imaju na međunarodni ugled BiH?
Odgovori na ova pitanja zavise od interpretacije ustavnih nadležnosti, ali i od političke volje aktera u Sarajevu i Banjaluci.
Reakcije i implikacije
Ovakvi sukobi nisu rijetkost u političkom životu BiH. Svaki put kada se pojavi tema vezana za spoljnu politiku, dolazi do različitih interpretacija i sukoba nadležnosti. Posljedica toga je sljedeća:
-
BiH često nastupa neujednačeno u međunarodnim organizacijama.
-
Strani partneri dobijaju poruku da je zemlja duboko podijeljena.
-
Pojedinačne odluke, poput ove u UN-u, mogu izazvati unutrašnje političke krize i dodatno otežati saradnju između entiteta i naroda.
Događaj u Generalnoj skupštini UN, kada je delegacija BiH napustila salu tokom govora izraelskog premijera Netanyahua, prerastao je u unutrašnju političku aferu. Reakcija Željke Cvijanović pokazuje da se svaki međunarodni potez, pa makar i simboličan, u Bosni i Hercegovini tumači kroz prizmu unutrašnjih podjela.
Ključna pitanja ostaju otvorena:
-
Ko zapravo govori u ime BiH na međunarodnoj sceni?
-
Da li ambasadori imaju slobodu za ovakve poteze ili moraju striktno čekati instrukcije Predsjedništva?
-
Kako ovakvi događaji utiču na percepciju Bosne i Hercegovine kao pouzdanog partnera?
Zaključno, slučaj sa napuštanjem sale tokom Netanyahuovog govora nije samo diplomatski incident, već i simptom dubljih strukturalnih problema. On otkriva da spoljna politika BiH nije rezultat jedinstvene vizije, već često postaje bojno polje za unutrašnje političke obračune. Dok jedni poteze pravdaju moralnim principima i solidarnošću, drugi ih osuđuju kao neustavne i jednostrane.
Ako Bosna i Hercegovina želi da bude percipirana kao ozbiljan i ujedinjen međunarodni akter, nužno je da se pronađe mehanizam za usaglašavanje stavova unutar Predsjedništva i za jasno definisanje instrukcija diplomatskim predstavnicima. U suprotnom, svaki sličan slučaj prijeti da produbi podjele i oslabi kredibilitet zemlje na globalnoj sceni.
