Tijekom proteklog razdoblja u medijima su se pojavili natpisi o odluci pjevača Radiše Trajkovića Đanija da službeno posvoji sina svoje supruge Slađane, koji je začet u prethodnoj vezi prije njenog poznanstva s pjevačem.
U nastojanju da se suprotstavi medijskim narativima, Slađana, koja ima dugogodišnji povoljan odnos s novinarima, odlučila se suočiti i razriješiti tekuće priče. Kao predana majka, prednost je dala sinovoj želji za privatnošću i poduzela opsežne mjere kako bi ga zaštitila. U javnom istupu upućenom medijima, nedvojbeno je izjavila da je tvrdnja da je Đani posvojio njezinog sina potpuno netočna.
Tijekom našeg života, moj suprug i ja dosljedno smo pokazivali svoju želju za sudjelovanjem u različitim medijskim kućama, dosljedno usvajajući pristup koji je iskren i transparentan. Ipak, ovom prigodom ljubazno molim pojedince u medijima da budu oprezni i suzdrže se od uključivanja mog sina Nikole iz mog prethodnog braka u svoje narative, jer ovi izvještaji često sadrže pogreške. Ova poruka dolazi izravno od Slađe, koja je prenijela i sljedeće osjećaje:
Moj sin je procvjetao u nevjerojatnog mladića, krjući vlastiti put dok je još uvijek zadržao snažnu vezu sa mnom. Međutim, osobno je odlučio da se ne bavi javnim životom. Želim pojasniti da ga moj suprug Đani nije posvojio i svima nam je bilo bolno čuti ovu dezinformaciju.
Srećom, Nikolin biološki otac je živ i zdrav i uvijek će mu biti roditelj. Tijekom godina naporno smo radili na njegovanju zdravog odnosa, a sada komuniciramo kao i svaka druga obična obitelj. Zaključno, Slađa ljubazno moli da mediji prepoznaju njezinu ulogu majke i poštuju privatnost njenog sina iz prethodnog braka.
Ljubazno vas molim da izbjegavate spominjanje Nikole u bilo kakvom medijskom izvješćivanju, jer bih jako cijenio vašu obzirnost i razumijevanje po ovom pitanju.
Dodatni tekst:
Ugodnog ljetnog dana, dok su mirisi rascvjetalog cvijeća ispunjavali atmosferu, odlučio sam krenuti na nostalgično putovanje. Uvjeti su bili savršeni za tihu kontemplaciju, dok se vrijeme činilo kao da se smrzavalo, a svaki trenutak koji je prolazio protezao se unedogled.
Naša sjećanja nalikuju izlizanim knjigama, pažljivo smještenim na policama našeg uma. Neki su s vremenom potamnjeli, dok su drugi još uvijek zadržali svoje jarke nijanse, kao da su se trenuci koje su sažimali dogodili baš jučer. Živo se sjećam idiličnih dana provedenih na selu, gdje je prisutnost mojih bake i djeda ispunjavala zrak toplinom i smijehom. Veselili bismo se u dvorištu, uživajući u blistavim zrakama sunca koje nas je obavijalo. Osim toga, njegujem uspomene na školske dane, u kojima smo se svim srcem posvetili učenju, željno iščekujući dolazak godišnjih odmora i uzbudljivih eskapada s našim dragim prijateljima.
No, kako to obično biva, život nije uvijek sličio knjizi priča. Bilo je slučajeva tuge i tuge koji su mi ostali urezani u sjećanje, kada su suze bile jedini odušak za moju bol. Doživjeti gubitak drage osobe, suočiti se s razočaranjem i naići na neuspjehe – sve su to bila poglavlja moje priče koja su me oblikovala i u meni usadila otpornost. U tim izazovnim trenucima stekla sam sposobnost da istinski cijenim svaki osmijeh, svaki izraz ljubavi i svaki topli zagrljaj.
Dok sam se kretao zamršenim hodnicima svojih sjećanja, došao sam do duboke spoznaje svog golemog bogatstva u prisutnosti onih koji me okružuju. Bilo da se radi o obitelji, prijateljima ili pojedincima koji su dosljedno stajali uz mene, njihova nepokolebljiva prisutnost i nepokolebljiva podrška služili su kao pokretačka snaga koja me tjerala dalje, bez obzira na bezbroj prepreka na koje sam naišao na putu.
Život, samo po sebi izvanredno putovanje, odvija se vijugavim stazama i teškim usponima, vodeći nas do našeg pravog položaja u veličanstvenoj tapiseriji postojanja. Svaka prepreka na koju naiđemo predstavlja priliku za osobni razvoj, dok svaki pogrešan korak služi kao vrijedan trenutak podučavanja. Dok se krećemo kroz zamršene prolaze životnog labirinta, stvaramo svoju jedinstvenu pripovijest, prožimajući svaku stranicu neukrotivim silama ljubavi, žara i hrabrosti.
Upravo u ovom trenutku, dok razmišljam i zapisujem ove riječi, obuzima me osjećaj zahvalnosti za mnoštvo iskustava s kojima sam se susreo. Donosi mi neizmjernu radost što mogu izraziti svoja razmišljanja, težnje i draga sjećanja svima onima koji čitaju ove rečenice. Iako život može predstavljati svoje izazove, on je nedvojbeno čudo, prepun čarolije koja prati svaku zoru.
S blistavim izrazom lica i srcem ispunjenim ljubavlju, ustrajem dalje, spreman suočiti se sa svim životnim izazovima predstavlja. Jer, bez sumnje, sama bit postojanja leži u istraživanju, a svaki trenutak koji prolazi nudi priliku da se otkrije nešto izvanredno, nešto prekrasno što čeka samo naše otkriće.
