– U nastavku današnjeg teksta razgovarat ćemo o dvije vrlo zanimljive teme. Prvo pitanje odnosilo se na ženu koja je u braku doživjela dosta neugodnosti jer je Bosanka. U drugom dijelu govorit ćemo o situaciji u kojoj su naši zaposlenici trenutno na privremenom radu u Njemačkoj ili nekim drugim europskim zemljama.
Održavanje zdravih odnosa s voljenim osobama tijekom života iznimno je važno, no nažalost, nemaju svi tu sreću da to dožive. Mnogi ljudi su nam se obratili izražavajući fizičku i psihičku bol koju proživljavaju zbog obiteljskih problema. I gospođu Sanju duboko je potresla obiteljska situacija.
Krajnje je nezamislivo da majka prihvati da njezino odraslo dijete ne želi nikakav odnos s njom. Ovaj neobjašnjivi osjećaj otuđenosti može se pojaviti iznenada, izazvan jednostavno pogrešno izgovorenom riječi. Gospođa Sanja je dječji sram prema njoj pripisala svom bosanskom podrijetlu, za koje je vjerovala da je glavni uzrok.
Gospođa Sanja imala je težak odnos sa suprugom, a dobili su troje djece. U pismu nam je objasnila da je doživjela očekivane i neočekivane nedaće. Nije pošteno da je svaka žena bila verbalno zlostavljana i da je svjedočila zlostavljanju njezine djece zbog alkoholizma. Nažalost, njezina žrtva nije dala željene rezultate, jer njezina odrasla djeca nisu pokazala da cijene njezin trud.
Unatoč njihovom bogatstvu, činilo se da sam zanemaren i zaboravljen.
Odgajati troje djece težak je i bolan put, pun ogromnih izazova i poteškoća. Borba mog supruga s alkoholizmom dodala je dodatne poteškoće i zahtijevala izuzetnu otpornost s moje strane kako bih osigurala zadovoljenje potreba moje djece. No, s ponosom mogu reći da su sva trojica postigla izniman uspjeh u životu. Iako mi je život zadao veliki udarac, ne mogu ne biti nevjerojatno ponosan na uspjehe svoje djece.
Međutim, u njezina se pisma polako uvlači mračni osjećaj.
Unatoč uspjehu i postignućima djece u životu, činilo se da su isključili svoje majke iz svojih života. Izrazila je svoje razočaranje što više nema nikakvog značenja i uloge u njihovim životima. Za nju je bilo posebno frustrirajuće što nije imala jednostavno, ali smisleno priznanje da se zove “mama”.
Osjećaj je sličan emocionalnom stanju posjedovanja smeća. Nasuprot tome, prema meni su se odnosili s takvim prezirom, kao da sam najniži oblik smeća. Ova povrijeđenost i bol bili su posebno bolni jer nisam znao točan razlog njihovog intenzivnog neprijateljstva prema meni. Znam samo da sam dala sve od sebe da udovoljim njihovim potrebama i željama – jadala se ožalošćena majka.
Šokantan odgovor dobila je, tvrde svjedoci, kada ju je pitala zašto su je ostavili nakon što je sve žrtvovala za njih tijekom očevih pijančevanja i burnih dana.
– Podsjećaju me da me treba biti sram! Iako sam ih ja donio na ovaj svijet i odgojio, ja nisam Nijemac, ja sam Bosanac, a njihov otac je Nijemac. To je cijela priča, sad vam je jasno – objašnjava ona.
