Muhamed Jasin Udin, učenik osnovne škole Marlboro u Birminghamu, preminuo je u snu.
Njegovu su majku pozvali u školu nakon što je pao i udario glavom, no učiteljica joj je rekla da je to “samo zvuk kucanja”.
Nakon što ga je pokupila iz škole, otišli su kući i zajedno gledali njegovu omiljenu seriju. Prije spavanja pojeo je komad sestrine rođendanske torte. Sljedećeg jutra, dječakov otac, Simriel, primio je poziv od svoje žene i rekla mu da se Jasin nije probudio.
Kasnije je proglašen mrtvim.
Nagađa se da je prilikom pada zadobio ozljedu glave. Daljnji detalji još nisu poznati.
Njegova škola dirljivo se oprostila od dječaka.
“Naša školska zajednica je razorena tragičnom smrću jednog od naših izvrsnih i voljenih učenika. Jasin je bio izuzetno pristojan, ljubazan i brižan učenik koji je izmamio osmijeh svakome koga je sreo. Ja “Prepoznam me kada kažem da ćemo užasno nam nedostaje i sve naše misli i molitve su s njegovom obitelji i prijateljima.”
Škola je rekla da pruža podršku učenicima i osoblju dok se nose s gubitkom.
Njegovi roditelji sada prikupljaju novac za troškove dženaze i izgradnju džamije u njegovu uspomenu.
“Mohammed Jasin Uddin, moj lijepi, dragi i voljeni šestogodišnji sin, tragično je izgubio život u tragičnoj nesreći. Nadamo se da ćemo prikupiti sredstva za izgradnju džamije u znak sjećanja na Jasina.”
Njegov otac je dodao: “Moraju biti bolničari u školama jer je ovo drugi put da je dijete udarilo glavom i umrlo. Isto se događalo i prije epidemije koronavirusa. Moraju biti više koncentrirani u školama i moraju biti dostupni pružiti prvu pomoć”
Pčelinji vosak, od kojeg danas izrađujemo sve, od svijeća do kozmetike, nekada je bio vrjedniji od meda! U prošlosti, posebno u srednjem vijeku, vosak je imao veliku vrijednost zbog svoje svestranosti i rijetkosti. Med se koristio kao prirodni zaslađivač i lijek, a vosak je bio ključni sastojak za izradu svijeća koje su osvjetljavale crkve, dvorce i domove bogatijih slojeva društva.
Za razliku od običnih lojnih svijeća koje se dime i imaju neugodan miris, svijeće od pčelinjeg voska gore čisto, bez dima i ugodnog mirisa. Zbog toga su neophodni za crkvene obrede, zbog čega pčelari često moraju plaćati porez u vosku umjesto u novcu.
Osim toga, pčelinji vosak se koristi u medicini, kao sastojak masti i krema, ali i u umjetnosti, posebice u tehnici enkaustike – slikanja pigmentima pomiješanim s toplim voskom. Danas, iako je med popularniji, vosak je ostao simbol tradicije, prirodne ljepote i praktičnosti, podsjećajući nas na bogatu povijest odnosa čovjeka i pčela.
