Tijekom odrastanja, Dijana Đoković proživjela je djetinjstvo ispunjeno bogatom tapiserijom iskustava, koja su obuhvaćala i očaravajuće trenutke i ogromne prepreke. Dok je svijet u cjelini poznaje kao majku slavnog tenisača Novaka Đokovića, ona je također priznata kao žena nepokolebljive odlučnosti, koja neprestano ohrabruje svoju djecu, a njihova sreća je jedina svrha života. Njezino nepokolebljivo uvjerenje u snagu vjerovanja uvijek ju je navodilo da vjeruje da ništa nije nedostižno, sve dok netko posjeduje postojanu vjeru u njegovu mogućnost.
Godine 1964. na svijet je otišla žena po imenu Dijana Žagar, čiji su život oblikovali strast prema sportu i privrženost obitelji. Od samog početka susrela se s brojnim preprekama. Rat u bivšoj Jugoslaviji i financijske poteškoće postavili su joj značajne izazove na putu prema ostvarenju snova i ciljeva. Unatoč tim poteškoćama, ostala je čvrsti stup podrške svome sinu u njegovim najtežim trenucima, pružajući mu ohrabrenje i nepokolebljivu vjeru da nastavi ići naprijed. Kako je njezin sin Novak stasavao kao uspješan profesionalni tenisač, osvajajući brojne titule, Dijana je i dalje imala neizostavnu ulogu u njegovom životu. Međutim, njezin utjecaj seže daleko dalje od toga što je majka i navijačica. Aktivno se bavi humanitarnim i društvenim aktivnostima. Sa suprugom Srđanom suosnivala je Zakladu “Novak Đoković” koja se posvetila pružanju pomoći u području obrazovanja, sporta i zdravstvene zaštite djece u Srbiji. Njezina filantropska nastojanja služe kao izvor inspiracije za nebrojene pojedince diljem svijeta.
“Uistinu je nevjerojatno, ogromna količina patnje koju je pretrpjela tijekom ovih mnogih godina! Čak sam se i ja suočila sa svojim dijelom poteškoća. Ali također smo se zajedno suočavale s brojnim izazovima, tijekom kojih su naša djeca odrastala. Proveli smo vrtoglavih 17 godina u tuđim stanovima. Neumorno je radila, brinula se o Novakovoj mlađoj braći i sestrama, slala nam financijsku potporu kako bismo mogli sudjelovati na turnirima”, rekao je Srđan.
U godinama njezinog odrastanja otac se preselio u Beograd.
U beogradskom naselju Čukarica živi Zdenko Žagar, otac Dijane Đoković. Otkako je 2017. preminula njegova druga žena, preplavljen je dubokim osjećajem usamljenosti. U izjavi za medije izrazio je želju da kvalitetnije provodi vrijeme sa svojim najdražima, iako se njegova obitelj ne oglašava javno. Zdenko i njegova supruga, podrijetlom iz Hrvatske, vrlo su se mladi preselili u Beograd, gdje im se rodila kći Dijana. “Ja sam hrvatske nacionalnosti, rođen u Vinkovcima. I moja bivša supruga, koja je Novakova baka, također je rođena u istom mjestu. Tamo su nam se putevi ukrstili. Oboje smo bili časnici. Ja sam se preselio u Beograd, a ona još uvijek pohađao školu, pa smo se sreli kasnije.
Kako kaže Zdenko, njegov brak doveo je do rođenja Dijane, a zatim i Sande, kako je ispričao za Nova.rs.
“Za očekivati je da će se više zalagati za Srbe i ja nemam problema s tim. Da sam se izjašnjavao kao Hrvat, ne bi mi se život odvijao drugačije. To nitko ne bi prihvatio Svejedno bi me prigrlili. Nedavno mi se javio rođak iz Vinkovaca koji se raspitivao za Dijanino mjesto rođenja. Dakle, o toj temi se priča u Hrvatskoj”, objasnio je Zdenko koji je izgubio kontakt s kćeri. nakon razvoda od njezine majke.
Istaknuo je činjenicu da ga je Dijana smatrala odgovornim za raspad njihovog braka.
Došlo je do značajnih promjena u našoj obiteljskoj dinamici, posebno u vezi s mojim sudjelovanjem u odgoju Novaka. Prije njegova rođenja proveo sam ukupno četiri godine u Prištini, dok su mi bivša supruga i djeca živjeli u Beogradu. Mogao bih ih posjetiti samo vikendom. Na kraju je naš brak završio razvodom, što je rezultiralo mojim odvajanjem od obitelji na neko vrijeme. Iako sam pokušavao održati kontakt s njima, to nije bilo dovoljno. Diana me posebno smatra odgovornim za razvod i bori se da mi to oprosti. Međutim, čvrsto vjerujem da obje strane igraju ulogu u razvodu braka. – Žalosno je da su se stvari ovako odvijale – zaključio je Žagar osvrnuvši se na Dianino porijeklo i njezino vjersko obraćenje.
Dijana otvoreno priznaje da njezin odgoj nije imao jake vjerske temelje. Dok su se njezini roditelji izjašnjavali kao katolici, njihova pozadina u partiji i komunizmu oblikovala su njihova uvjerenja, smatrajući se Jugoslavenima. Kao rezultat toga, Dijana nije primila učenja o Bogu niti je sudjelovala u proslavama Uskrsa ili Božića tijekom svojih godina odrastanja. Posljedično, nije mogla prenijeti ta uvjerenja vlastitoj djeci, jer ih nije imala. Iskreno govoreći, njezina djeca zbog određenih ograničenja nisu krštena u Srđanovoj obitelji. No, na zahtjev Srđanove majke, dogovorili su zajedničko krštenje.
