U Beogradu je održana sjednica Savjeta za saradnju Srbije i RS u proširenom sastavu.

Politički tonovi sa sjednice Savjeta za saradnju Srbije i Republike Srpske

U Beogradu je održana sjednica Savjeta za saradnju Srbije i Republike Srpske u proširenom sastavu, događaj koji je privukao veliku pažnju javnosti i medija. Atmosfera susreta bila je ispunjena snažnim političkim porukama i naglascima na budućnost odnosa između dva entiteta i Srbije.

Posebno su odjeknuli govori Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, i Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije. Njihove izjave su odražavale dva različita politička tona – Dodikov odlučan i konfrontacioni pristup prema međunarodnoj zajednici i BiH, te Vučićevo insistiranje na racionalnosti, mudrosti i strateškom vođenju politike.

Dodikovi naglasci: jedinstvo i kritika Zapada

Milorad Dodik je tokom svog izlaganja uputio niz komplimenata na račun srpskog predsjednika, ističući njegovu ulogu na međunarodnom planu. Prema njegovim riječima, Srbija može jačati samo ako ostane u miru i stabilnosti. Dodik je oštro kritikovao one koji, kako je naveo, “ruše narodnu volju na ulicama”, naglašavajući da je to znak nepoštovanja prema građanima.

U svom govoru Dodik je podsjetio na 9. januar 1992. godine, kada je Republika Srpska izrazila želju za ujedinjenjem sa Srbijom. Prema njegovom viđenju, taj cilj danas treba “rehabilitovati”. Izjavio je da su tadašnje Sjedinjene Američke Države odbile razgovarati o ideji podjele BiH na tri dijela, dok je Evropsku uniju opisao kao nepouzdanog partnera.

Posebno oštra bila je njegova kritika današnjeg uređenja BiH. Po Dodikovim riječima, stvorena je „antidejtonska BiH” podsticana od zapadnih sila, što on vidi kao oblik „hibridne okupacije”. Dodik je upotrijebio snažnu formulaciju, nazivajući to „udruženim zločinačkim poduhvatom zapada i Sarajeva protiv Srba”.

Dodik se osvrnuo i na politički pritisak koji dolazi iz međunarodne zajednice. Prema njegovim riječima, od Srbije se očekuje rukovodstvo koje će da šuti, dok je on insistirao da srpski političari moraju govoriti glasno i jasno o nacionalnim interesima.

Posebno je istakao borbu Aleksandra Vučića u vezi sa Rezolucijom o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama, naglašavajući da je predsjednik Srbije tada „branio čitav srpski narod dostojanstveno” i ostvario pobjedu. Kao centralnu poruku, Dodik je naglasio ideju: „jedna država za jedan narod”, dodavši da možda neće sam doživjeti ostvarenje tog cilja, ali da on mora ostati jasno postavljen kao trajni politički interes.

Vučićeva poruka: mudrost i racionalnost

Nakon Dodikovog izlaganja, prisutnima se obratio Aleksandar Vučić. Njegov govor bio je obojen umjerenijim tonom, ali nije ostavio dilemu u pogledu podrške Republici Srpskoj.

Vučić je naglasio da se politika prema Evropskoj uniji mora voditi mudro i racionalno, čak i kada je jasno da su postojale nepravde i prevare u odnosu prema Srbiji. Odbacio je ideju da je naivan ili da ne vidi šta se dešava, ali je istakao da vođenje države zahtijeva proračunat i odgovoran pristup.

Predsjednik Srbije je priznao da su teorije zavjere oko Srbije česte i da je pritisak ogroman. Ipak, naglasio je da se narod u Republici Srpskoj može osloniti na podršku Srbije.

Izjavio je i ličnu impresiju, rekavši da bi on, da se njemu lično dešava ono što se dešavalo Dodiku, vjerovatno reagovao još agresivnije. Time je jasno stavio do znanja da razumije težinu situacije u kojoj se RS nalazi.

Njegova završna poruka bila je: „Znajte uvijek da imate Srbiju uz sebe i iza sebe.”

Razlike u pristupu

Iz oba govora mogu se uočiti dvije različite političke strategije:

• Dodikov pristup:

  • naglašavanje istorijskih težnji ka ujedinjenju,

  • otvorena kritika Zapada, EU i međunarodnih struktura,

  • insistiranje na ideji jedna država – jedan narod,

  • emotivan i direktan govor.

• Vučićev pristup:

  • pozivanje na mudrost i racionalnost,

  • priznanje nepravdi, ali bez frontalnog sukoba,

  • fokus na strateškom vođenju politike,

  • obećanje podrške Republici Srpskoj.

Iako se razlikuju u tonu, oba govora imala su zajedničku nit – naglašavanje bliskosti i jedinstva srpskog naroda.

Sjednica Savjeta za saradnju Srbije i Republike Srpske pokazala je koliko su odnosi između dva entiteta snažni, ali i koliko su političke okolnosti složene.

Dodik je u svom nastupu otvoreno izrazio frustraciju prema Zapadu i BiH, naglašavajući nacionalno jedinstvo i ideju konačnog ujedinjenja. Njegov govor bio je direktan, oštar i pun istorijskih referenci.

Vučić je, s druge strane, ponudio umjereniji pristup – priznanje poteškoća i nepravdi, ali i insistiranje na mudrosti, razumu i političkom pragmatizmu. Njegova poruka bila je jasna: Srbija je uz Republiku Srpsku, ali put kojim se ide mora biti promišljen i racionalan.

Ovaj događaj ne samo da oslikava unutrašnje političke dinamike, već i podsjeća koliko međunarodni odnosi i dalje oblikuju prostor Zapadnog Balkana. Dok Dodik poziva na otvorenu borbu i afirmaciju nacionalnog cilja, Vučić upozorava da se snaga ponekad pokazuje upravo u strpljenju i promišljenosti.

Jedno je sigurno – saradnja Srbije i Republike Srpske ostaje ključni stub političkog djelovanja u regionu, a sjednice poput ove potvrđuju koliko su njihove veze duboke i strateški značajne.