Uvod

U jednom od svojih najoštrijih javnih nastupa u poslednje vreme, predsednik Republike Srpske Milorad Dodik jasno je poručio da se ne oseća ugroženim niti smatra da postoji mogućnost njegovog hapšenja. U intervjuu za švajcarski nedeljnik “Veltvohe”, Dodik je odlučno odbacio bilo kakvu pomisao o njegovom privođenju, ističući da ga štite bezbednosne snage Republike Srpske, uključujući i specijalne jedinice koje su, kako kaže, nedavno dokazale svoju stručnost i lojalnost na međunarodnoj sceni.

Ova izjava dolazi u vreme kada su tenzije između institucija Republike Srpske i centralnih vlasti u Sarajevu ponovo na visokom nivou, a međunarodna zajednica pokušava da očuva krhku stabilnost u Bosni i Hercegovini. Dodikove poruke nose jasnu političku simboliku i odražavaju njegovu dugogodišnju politiku distanciranja od sarajevskog političkog establišmenta, kao i njegovu oštru kritiku uloge međunarodnih predstavnika u zemlji.

Razrada

Odbacivanje mogućnosti hapšenja

Na samom početku razgovora, Milorad Dodik je vrlo samouvereno istakao da ne vidi način na koji bi mogao biti uhapšen. Njegova tvrdnja je zasnovana na ustavnom okviru Republike Srpske, koji, prema njegovim rečima, garantuje zaštitu predsedniku entiteta putem policijskih i specijalnih jedinica. Dodik je u tom kontekstu istakao sledeće:

  • Policija Republike Srpske je ta koja je nadležna za njegovu bezbednost;

  • Specijalne jedinice koje ga štite su vrhunski obučene, što su dokazale nedavnim učešćem na međunarodnom takmičenju u Dubaiju;

  • Te snage su lojalne Republici Srpskoj i smatraju da je svaki napad na njega ujedno i napad na sam entitet.

Posebno je podvukao da su ti specijalci “dobro ocenjivani, lojalni i motivisani da brane predsednika i institucije RS”. Ovakva izjava nije samo demonstracija snage, već i politička poruka svima koji bi mogli da pokušaju da Dodika smene ili procesuiraju.

Upozorenje političarima iz Sarajeva

U nastavku, Dodik šalje neposredno upozorenje strukturama vlasti u Sarajevu, koje doživljava kao potencijalne inicijatore svog političkog i pravnog progona. Jasno i bez uvijanja ističe:

“Ne bih preporučio bilo kome iz Sarajeva da to pokuša. Mi ćemo se braniti.”

Ova rečenica nosi jaku defanzivnu notu, ali istovremeno i pretnju, u smislu da bilo kakav pokušaj njegovog hapšenja ne bi prošao bez ozbiljnih posledica. Ova retorika nije nova u političkom rečniku predsednika RS, ali u svetlu aktuelnih dešavanja u BiH dobija dodatnu težinu.

Percepcija uloge Zapada

Zanimljivo je da Dodik, uprkos inače negativnom stavu prema Zapadu, ovom prilikom priznaje da je međunarodna zajednica učinila jednu korisnu stvar. On kaže:

“Zapad je napravio razliku između Republike Srpske i muslimana.”

Ova izjava je indikativna iz više razloga. Pre svega, ona potvrđuje njegovu dugogodišnju težnju ka identitetskoj i institucionalnoj odvojenosti RS od Federacije BiH. Dodik ovde jasno artikuliše stav da:

  • Republika Srpska nema nikakve aspiracije prema teritoriji drugog entiteta;

  • Bilo kakva intervencija iz Federacije prema RS bila bi osuđena na neuspeh.

U suštini, on promoviše politiku statusa quo i neprikosnovenosti teritorijalnog integriteta RS, ali sa jasnim distanciranjem od bošnjačke političke strukture u Federaciji.

Optužbe prema međunarodnim i muslimanskim strukturama

Dodik, kao i mnogo puta ranije, ne propušta priliku da uputi ozbiljne optužbe na račun “muslimanskih struktura iz Sarajeva”, ali i određenih međunarodnih aktera. On navodi da su upravo oni inicirali pravni i politički pritisak na njega, čime sebe pozicionira kao:

  • žrtvu političkog progona;

  • simbol otpora prema centralizaciji BiH;

  • zaštitnika interesa Republike Srpske.

U tom duhu, Dodik podseća i na spornu ulogu visokog predstavnika Kristijana Šmita, čije imenovanje, kako tvrdi, nije bilo u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Sporni legitimitet Kristijana Šmita

Jedan od najvažnijih delova intervjua tiče se osporavanja legitimiteta visokog predstavnika u BiH, nemačkog diplomate Kristijana Šmita. Dodik tvrdi da:

  • Šmit nije imenovan od strane zemalja potpisnica Dejtonskog sporazuma;

  • Njegovo imenovanje nije potvrdilo Savet bezbednosti UN, što je, prema tumačenju RS, uslov da bi imao ikakav legalni autoritet;

  • Samim tim, njegovo delovanje smatra se pravno nevažećim i politički motivisanim.

Pored toga, Dodik se osvrće i na ponašanje Šmita, ocenjujući da se on ponaša “kao slon u prodavnici porcelana”, aludirajući na njegovu navodnu neosetljivost prema realnim političkim odnosima i kompleksnosti situacije u BiH.

Dodik posebno kritikuje stavove američke administracije pod Džozefom Bajdenom i Evropske unije, koji, prema njegovim rečima, smatraju da je njihova podrška dovoljna da legitimišu Šmitovo ponašanje.

Zaključak

Izjava Milorada Dodika u intervjuu za “Veltvohe” predstavlja još jedan u nizu političkih istupa kojima nastoji da:

  • konsoliduje podršku unutar Republike Srpske;

  • pošalje poruku odlučnosti i otpora prema Sarajevu i međunarodnim akterima;

  • legitimizuje sopstvenu poziciju kao nezaobilaznog faktora u političkom životu BiH.

Njegove tvrdnje o zaštiti specijalnih jedinica, spornoj legalnosti Kristijana Šmita i neprihvatljivosti bilo kakve intervencije iz Federacije, uklapaju se u širu strategiju institucionalne autonomije RS, ali i u narativ političke ugroženosti koji Dodik dosledno gradi.

S druge strane, njegovo priznanje da je Zapad “povukao granicu između RS i muslimana” može se tumačiti kao priznanje političkog realizma, ali i kao signal da sve strane u BiH zapravo sve više funkcionišu kao odvojeni entiteti sa sopstvenim interesima i bez želje za kompromisom.

Kroz ovaj intervju, Dodik se još jednom pozicionira kao glavni branilac Republike Srpske, koji neće dozvoliti da se, kako kaže, pod maskom međunarodnog prava i centralne vlasti uruši ono što smatra suverenitetom entiteta. Bez obzira na to kako se njegove reči tumače, jasno je da ovaj politički diskurs ima širok uticaj na unutrašnju dinamiku Bosne i Hercegovine, ali i na njene odnose sa međunarodnom zajednicom.

Ads