‘Dva sata kasnije on se približio i rekao ‘Bit ćeš moj ili ničiji” Dakle, to je bio moj prvi susret’, objasnila je Jana o svom suprugu Ivanu Todoroviću. Ona je s Kosova i nije doživjela svadbu zbog ljubavi prema pjevaču s kojim je bila u ozbiljnoj vezi. Sada su zaljubljeni, to je bio plan njegovog oca.
Jana Todorović jedna je od najpopularnijih pjevačica, a ulaznice za njezine nastupe ne prestaju pljuštati. Volimo je bez prestanka. Njezina predanost, naporan rad i talent su očiti, a luksuzni životni stil nije odmah vidljiv iz njezina karaktera.
Nikada nije paradirala svojim bogatstvom niti se hvalila bogatstvom svog supruga, ali bez obzira na to, na proslavi 18. rođendana njenog dečka, ekstravagancija je neosporno digla glavu.
Ipak, prije svega hitmejkerica za dobar provod, ne dopušta da zaboravi odakle je porijeklom, Kosovo jer je put do uspjeha bio prilično izazovan. – I sigurno da to nije bilo lako iskustvo. ‘Kada sam 1997. napustio Kosovo i došao u München, nisam znao kako se osigurati u avionu (smijeh); to je bio moj prvi let.’
I od tog vremena naizmjenično živim u Münchenu i Beogradu. Činilo se samo u tren oka, sve se dogodilo, upoznala sam muža, počela putovati, postala poznata ličnost – iskreno će Jana. Filmski supružnik. Imala je posao u rodnom gradu, ne sluteći da će ju jedan dan ostaviti potpuno drugačijom i navečer ići na nastavu i svirati u bendu.
Imenovan sam profesorom glazbenog odgoja. Bio sam veliki entuzijast i školska djeca su me jako obožavala; Postao sam jabuka gotovo svakog pojedinca u selu. Moje iskustvo se sastojalo od fasilitiranja u tri škole i sviranja s jednim od najboljih bendova tog razdoblja. Imali smo nastupe i privatne događaje rezervirane godinu i pol. Jana kaže: “Jedna pjevačica mi je stvarno promijenila život.”
Nastupao sam kada je Marina Živković ušla u prelepu baštu u Kosovskoj Mitrovici, u domu JNA, gde sam svirao – zakasnila je, a bašta je bila puna ljudi. Zatim sam original predao Snežani, pa Draganu i na kraju Ceci. Kada je Marina uhvatila mikrofon, rekla je okupljenima: “Dragi Kosovari, vi ne znate kakvo blago imate, možda sam čula Draganu i Cecu.”
Zatim me pozvala tamo gdje je sjedila i upitala: “Želiš li ići negdje?” Podsmjehnula se “Bone snima sve, pjesme i ploče, a ti samo sjediš ovdje na Kosovu.” Rekao sam: “Uh da, ali ja radim u školi, i uh… ja sam u bendu.” Ona je izjavila: “Ne, ja vas šaljem u Njemačku.” Odgovorio sam: “Kakva Njemačka? Roditelji me ne puštaju, nema šanse.”
“Imam sina od dobrog prijatelja koji otvara restoran u Münchenu. On je iz tvoje generacije, imućan, perspektivan i vrijedan”, uvjeravala me Marina. Tip koji je pokrenuo restoran bio je zapravo Ivan i pokušavao je doći do Jane cijeli mjesec.
U travnju 1997. kupio sam “opel vectru” koju mi je brat dovezao iz Švicarske. Svakog jutra popijem šalicu kave kad izvadim auto iz garaže samo da ga vidim. U to vrijeme sam radio s bendom, Ivan me zove jednom u mjesec dana.
Marina je bila u posjetu u lipnju, au kolovozu kad je Ivan stigao, radila sam svaki dan po cijele dane pa me jedva mogao dobiti na telefon. Pojavio se s djevojkom iz Münchena i pomislio: “Nazvat ću ga još jednom; ako ne odgovori, ne mogu više ništa učiniti.”
