Vijest o smrti Josipa Pejakovića, istinskog velikana bosanskohercegovačkog pozorišta, književnosti i kulturnog stvaralaštva, potresla je cijelu regiju. Njegov odlazak nije ostavio ravnodušnim ni Dragana Stojkovića Bosanca, poznatog muzičara i člana žirija “Zvezda Granda”, koji i dalje teško prihvata činjenicu da njegovog prijatelja više nema.
Zauvijek Josip: Bosanac se oprostio od velikog prijatelja
Na svom Instagram profilu, poznati muzičar i kompozitor Dragan Stojković Bosanac podijelio je emotivnu poruku povodom smrti Josipa Pejakovića, uz crno-bijelu fotografiju koja zrači tugom i nostalgijom.
“Zbogom, dragi prijatelju. Hvala ti za sve trenutke, za umjetnost kojom si oplemenio naše živote,” napisao je Bosanac u opisu slike, jasno pokazujući koliko ga je ovaj gubitak duboko pogodio.
Prijateljstvo dublje od estrade
Ono što je vezivalo Bosanca i Pejakovića nije bilo površno poznanstvo s javne scene. Bio je to odnos prožet iskrenim poštovanjem, umjetničkim divljenjem i, najvažnije – ljudskom toplinom.
“Josip je bio oličenje dostojanstva. Čak i kada mu je bilo najteže, znao je da svojim riječima dotakne ono najdublje u čovjeku,” rekao je Bosanac u privatnom razgovoru s prijateljima.
Njihovo prijateljstvo nije prestajalo kad se svjetla pozornice ugase – bilo je to istinsko drugarstvo koje se rijetko sreće.
Život između borbe i stvaralaštva
Josip Pejaković preminuo je prije dva dana u 78. godini, nakon duge i iscrpljujuće borbe sa zdravstvenim problemima. Iza sebe je ostavio 17 operacija, ali i nepokolebljivi duh koji ga nikada nije napustio.
Pejakovićeva karijera ostavila je dubok trag na kulturnoj sceni bivše Jugoslavije. Bio je glumac čije su uloge nosile težinu epohe, čovjek čije su riječi izazivale i suze i aplauze.
“Nastupio je u više od 50 predstava u Narodnom pozorištu Sarajevo, igrao u brojnim filmovima, a publika ga je obožavala i kroz monodrame koje su postajale kultne,” prisjećaju se njegovi saradnici.
Predstave poput “Za kim zvona zvone”, “Kuća žalosti”, “Višnjik” i “Braća Karamazovi” i dalje su svježe u kolektivnom pamćenju, kao neprolazna svjedočanstva glumačkog genija.
Bosanac: Porodica kao tiho utočište
U trenucima gubitka, Bosanac nije govorio samo o prijateljstvu i umjetnosti – već i o vrijednostima koje su ga, poput Josipa, definisale. Iza glamura i reflektora, on je čovjek koji svoj mir pronalazi u krugu porodice.
Iako je poznat kao jedan od najeksponiranijih muzičkih autoriteta, privatni život Stojkovića ostaje pažljivo čuvan od javnosti.
Poznato je da ima dvoje djece – kćerku Aleksandru, poznatu kao Džidžu, i sina Aleksandra. Njegova supruga Dunja, s kojom je u braku već 45 godina, gotovo nikada se ne pojavljuje u medijima.
“Moja žena nikada nije tražila slavu kroz moj uspjeh. Ona je moj stub, moj najdublji izvor podrške i snage,” rekao je Bosanac u jednom intervjuu.
Dodao je i da Dunja svoj život posvećuje porodici: “Priprema moja omiljena jela, brine o meni, drži naš dom na okupu. Njen kadaif je bolji i od onog u Istanbulu,” rekao je uz osmijeh.
Nasljeđe Josipa Pejakovića: Umjetnost koja ne umire
Dok prijatelji i poštovaoci oplakuju odlazak Josipa Pejakovića, svi se slažu u jednom – njegova ostavština je neizbrisiva.
Njegove uloge, monolozi, glas i prisustvo ostaju među najjačim simbolima jednog vremena i duha. Bio je istovremeno narodni glasnik i intelektualni simbol, čovjek koji je znao da probudi i savjest i emociju.
“Njegove riječi će se još dugo prenositi. On nas je podsjećao ko smo, šta smo preživjeli i zašto vrijedi boriti se za istinu i dostojanstvo,” rekao je jedan od kolega sa scene.
Tišina kao posljednji aplauz
Odlazak Josipa Pejakovića ostavio je prazninu u srcima onih koji su ga voljeli – kao umjetnika, kao prijatelja, kao čovjeka.
U toj tišini, na crno-bijeloj fotografiji koju je Bosanac podijelio, možda se krije najiskreniji oproštaj: bez pompe, bez velikih riječi – samo tuga, poštovanje i sjećanje koje traje.
“Hvala ti, prijatelju. Za umjetnost, za borbu, za ljudskost.”
