U posljednjih nekoliko desetljeća političari i mediji na Balkanu često su koristili nacionalnost kao sredstvo za podjelu stanovništva. Koji je itekako prisutan do danas. Tema identiteta i nacionalnosti tako se nameće kao važna u sportskom kontekstu, posebice kada se radi o poznatim ličnostima koje svojim uspjesima prelaze granice svojih država. Takav je lik Dražen Petrović, jedan od najpoznatijih sportaša s ovih prostora, koji je postao simbolom ne samo sportskih uspjeha već i političkih i društvenih turbulencija koje su obilježile njegovu kratku karijeru.
Ime Dražena Petrovića već je postalo sinonim za izvanredne sportske uspjehe i otvoren put u europsku košarku za druge. Bio je zapravo među prvima koji su preplovili tu vodenu površinu 1991. kada je zaplovio prema NBA, najprestižnijoj košarkaškoj ligi ikada. Njegova karijera tragično je prekinuta 1993. godine zbog prometne nesreće u Njemačkoj.
To je ostavilo u šoku cijeli svijet košarke, ali i šire jer ljudi jednostavno ne umiru tako mladi, pogotovo ne ljudi koji slove za jedne od najboljih sportaša svijeta. Njihov odlazak jednostavno ne funkcionira tako, bez političke kontroverze oko toga.
Politizacija Draženove nacionalnosti
Slijedom toga, s obzirom na vrijeme nakon njegove izvanredne košarkaške karijere, ovaj konkretni primjer dobrim će dijelom biti ilustriran temeljem politizacije Draženove nacionalnosti. To bi pomoglo u priznavanju dvosmislene granice između privatnih i javnih interesa pojedinaca koji se ispituju u ovom radu. Štoviše, očito je vidljivo koliko je ključno razumijevanje temeljnih teorija o pojedincu i državi kada se raspravlja o organizacijama i njihovom okruženju.
Stoga, kao što se vidi u gore navedenim primjerima, prepisani tekst trebao bi biti jasniji od izvornog. U tom smislu, prepisani tekst mnogo je fragmentiraniji i segmentiraniji jer ne teče vrlo kohezivno; odlomci ne prelaze glatko jedan u drugi.
Stoga, s obzirom na vrijeme nakon njegove izvanredne košarkaške karijere i panoramski prikaz njegovog općenitog odnosa prema životu, bilo bi nužno ovoj tvrdnji skrenuti više pažnje. U takvim slučajevima, ovo bi duboko konkretiziralo kako prethodno razmatrane ideje dolaze u igru kada se radi o organizacijama i njihovom okruženju.
Posljedično, na temelju gornjih ilustracija, ovo je ono što se ne bi trebalo činiti; stoga se tijekom prepisivanja ne smije izgubiti nijedna riječ koja znači s jedne strane na drugu. Na primjer, iako je postignut na različitim razinama, prepisani sadržaj trebao bi zadržati sve istaknute značajke tona i stila pisanja teksta generiranog umjetnom inteligencijom.
Dražen Petrović se tijekom života suočavao s pitanjem nacionalne pripadnosti, a najjasnije se definirao u trenutku raspada Jugoslavije. Petrović je nosio plavi dres Jugoslavije dok je ova država još postojala, a bio je važan i kao jedan od najboljih igrača reprezentacije jer je njegova posvećenost sportu i domovini bila nepobitna. Političke napetosti i rat promijenili su kalkulacije s pitanjem identiteta za njegovu sliku u javnosti.
U talk showu na toj televiziji veliku pozornost izazvalo je pitanje o Petrovićevom srpskom podrijetlu. Voditelj je dao izjavu o nacionalnosti koja je zapela za ideju da je možda Srbin, što je naišlo na prilično negativne reakcije. Dražen je odlučno odgovorio “Ja sam iz Šibenika”, istaknuvši svoje hrvatsko podrijetlo i korijene. Nastavio je objašnjavati da mu je majka iz Bilica, a otac iz Hercegovine. Ove su primjedbe iznesene u sklopu pokušaja da se od njega izvuče politička deklaracija o njegovoj pripadnosti. Čak i tada, u rasparčanoj zemlji, ostao je vjeran svom identitetu.
Draženovo opredjeljenje za hrvatstvo
Dražen Petrović potjecao je iz višenacionalne obitelji, ali je iznimno visoko cijenio svoj hrvatski identitet. To se dogodilo u trenutku kada je Jugoslavija bila pred raspadom i njezine različite nacije proglasile neovisnost, ali tada je Dražen napravio ključni izbor da bude dio hrvatske reprezentacije. Više od pukog sportskog iskoraka, njegova je odluka postala glasna politička poruka i simbolizira njegovu odanost novoj samostalnoj Hrvatskoj.
Draženov izbor da se pridruži hrvatskom timu bio je predmet rasprave, ali i velikog ponosa. Zbog razine Draženove globalne slave i percipiranog utjecaja, njegova je odluka imala određenu težinu, posluživši kao gesta potpore ideji neovisne Hrvatske. Upravo u to vrijeme Dražen je iskazivao izuzetnu predanost ne samo svojoj osobi nego i svojoj naciji. Stoga njegova odluka da se pridruži hrvatskoj olimpijskoj reprezentaciji i zaigra za novonastalu državu postaje simbolična za sve ljude koji vjeruju u hrvatsku budućnost.
Obitelj i sjećanja na Dražena
Brat Aco Petrović, koji je i sam bio poznati košarkaš i trener, kasnije se prisjetio predanosti koju je Dražen uvijek pokazivao za hrvatsku stvar i dao uvid u to zašto se odlučio pridružiti hrvatskoj reprezentaciji.
Prema Acoovim riječima, unatoč tome što potječe iz drugog dijela bivše Jugoslavije, Draženova predanost bila je iskrena i jasna. “Dražen nisam samo vodja košarke, on je jedan od značajnih likova hrvatske atletike”, prisjeća se Aco na lošem srpskom ispričavši nezaboravne trenutke kada je Dražen u svom angažmanu i ulozi kapetana hrvatske reprezentacije slao vrlo snažne poruke ljubavi prema zajedničkom domovina.
